Tajne sjajnog seksualnog života: Kako održati plamen u spavaćoj sobi
Kao i svaka druga potreba, može se zanemariti, ali ne bez posljedica. Kada se seks potiskuje na dno liste prioriteta, odnos može početi podsjećati na trajnu dijetu: tehnički izdržljivu, ali emocionalno i intimno osiromašenu. Za neke parove to je prihvatljivo, ali za mnoge seks ostaje važan dio povezanosti kojem vrijedi dati prostor.
Problem je što se planiranje seksa često doživljava kao obaveza, a ne kao ulaganje u odnos. Za razliku od teretane ili drugih oblika samopoboljšanja, seks se i dalje percipira kao sebično zadovoljstvo, čak i unutar veze pa je teže pronaći odlučnost da mu se svjesno posveti vrijeme.
Ipak, u svojoj osnovi, seks je zajednička aktivnost ljudi i zahtijeva usklađenost. Samim time, ne može biti jednostrana odluka. Čak i kod parova bez djece prepreke su često vrlo prizemne: ne biti kod kuće u isto vrijeme, ne biti istog raspoloženja u isto vrijeme. To se ne odnosi samo na seks, već na cijelu dinamiku odnosa.
Međutim, intimnost ne mora početi i završiti u spavaćoj sobi. Michelle Bassam, psihološka i seksualna terapeutkinja s 25 godina iskustva, ističe da se povezanost može graditi tokom cijelog dana.
"Intimnost možete održavati tokom cijelog dana taktilnošću. Pokazivanje interesa za partnera može biti dovoljno", navodi.
Suprotno tome, potpuni izostanak pažnje, dodira i interesa, osim u trenutku kada se želi brz seks, može ozbiljno narušiti odnos.
Dolazak djece za mnoge parove predstavlja najveći pad seksualne energije. Umor, nakupljeno ogorčenje, manjak sna, dijete u roditeljskom krevetu i rijetki trenuci bez ometanja često znače i izostanak želje. Uz to dolaze i krize identiteta i slike tijela.
"To se smatra stvarno rizičnim razdobljem za parove, ne samo seksualno", kaže Jodie Slee, seksualna terapeutkinja sa 16 godina iskustva.
Ipak, ona naglašava važnost praktičnih koraka, navodeći podatak koji često iznenadi.
"Ako žena dobije dodatni sat sna noću, to povećava njen libido za 14 posto", ističe Slee.
Pitanje slike tijela posebno je izraženo kod žena.
"Majčinstvo se ne doživljava kao seksi stvar. Mislim da je uredu da žene budu malo sebične", kaže Slee, podsjećajući da fizičke i hormonalne promjene, kao i društvena očekivanja, često ženama uskraćuju pravo na seksualni identitet.
Istovremeno, važno je priznati koliko se život promijenio i koliko to može boljeti obje strane. Izgradnja mreže ljudi kojima se djeca mogu povremeno povjeriti, otvorena komunikacija o nezadovoljstvima i ravnomjerna podjela obaveza ključni su kako se neizbježne seksualne pauze ne bi pretvorile u trajnu udaljenost.
"Pobrinite se da je radno opterećenje jednako kako jedna osoba ne bi obavljala sva noćna hranjenja i druge obaveze", ističe Slee.
Ona dodaje da roditelji ne bi trebali imati mučenički pristup roditeljstvu koji ih u potpunosti iscrpljuje.
Kako djeca rastu, zahtjevi se mijenjaju, ali se pojavljuje nova vrsta nelagode. Bassam naglašava da je važno djeci pružiti zdrav model intimnosti, čak i kroz sitnice. Jednostavan dodir ruke u prolazu može biti sasvim dovoljan.
"Roditelji imaju odgovornost, nadalo bi se, sakriti stvari vezane za spavaću sobu, ali vrlo je važno da djeca i mladi tinejdžeri dobiju primjer od svojih roditelja, kako bi znali šta je intimnost", ističe Bassam.
Izazovi se nastavljaju i kada odrasla djeca ostaju živjeti kod kuće, što je sve češća pojava. Bassam primjećuje da mnogima tada postaje neugodno imati seks u roditeljskom domu, pogotovo kada ih okružuju porodične fotografije i osjećaj stalne prisutnosti drugih.
Zanimljivo je da ljudima često nije problem tražiti prilagodbe zbog prehrane ili životnih navika, ali im je iznimno teško otvoreno reći da im treba pola sata privatnosti.
U svakom domaćinstvu s više članova važno je jasno komunicirati očekivanja u vezi odnosa kao para jer u suprotnom stalni zahtjevi okoline mogu ugušiti želju ili je pretvoriti u nešto napeto i neprivlačno.
Iako se često kaže da je zakazivanje seksa znak propasti strasti, Slee se s tim ne slaže.
"Ako to preoblikujete, a ne zakazujete, zapravo određujete prioritete i pokazujete jedno drugome da je to važno", objašnjava terapeutkinja Slee.
U dugim vezama želja je, kako objašnjava, često odgovorena, a ne spontana pa čekanje da se sama pojavi može potrajati. Planiranje smanjuje pritisak i tjeskobu koja se javlja kada se razmaci između intimnih trenutaka previše produže.
Održavanje plamena zahtijeva i dozu novosti. Ono što se nekad nazivalo "erotskim otuđivanjem" zapravo je potraga za novim iskustvima koja potiču dopamin.
"Novost je ono što stvara medeni mjesec", kaže Slee, naglašavajući da ona ne mora značiti ekstremne scenarije.
Za neke parove to je promjena prostora, odjeće ili rutine. Čak i pokušaj koji ne uspije šalje važnu poruku, a to je, da ste i dalje na dnevnom redu jedno drugome.
Slee se prisjetila para u osamdesetim godinama koji je bio zajedno 50 godina i imao seks svaki drugi dan. Došli su na terapiju ne zbog problema, već želje za promjenom, uprkos fizičkim ograničenjima.
Nedostatak seksa za njih nije bila opcija. Nije to bila magija, već dosljedna odluka da ne dopuste da predugo razdoblje bez intimnosti postane normalna pojava.