
"Osobe koje imaju potrebu za ljubavlju često se u potpunosti predaju vezi, ulažu vrijeme, emocije, trud, novac pa I svoj identitet. Kada toliko toga daju, pomisao na prekid doživljavaju kao gubitak svega uloženog. Zbog tog osjećaja gubitka mogu ostati i kada osjećaju da odnos postaje štetan. Takve osobe nisu slijepe na manipulaciju, ali im je emocionalna cijena odlaska prevelika", pojašnjava Travers za Psychology Today.
Vremenom takvo ulaganje počinje nadjačavati brigu za svoju dobrobit. Tada se pojavljuje racionalizacija: uvjeravanje da nije tako loše, da će se partner promijeniti, da je potrebno još malo izdržati.
"U takvom odnosu osoba sve više gubi, mir vrijeme i osjećaj sebe. Prava ljubav nikada ne bi trebala zahtijevati da se odreknete sebe kako biste je zadržali", tvrdi psiholog.
Kada je jedna osoba u vezi više emocionalno uložena, tada nastaje neravnoteža moći.
"Strah od gubitka ljubavi može postati toliko jak da osoba počne šutjeti, pristajati na sve i gubiti kontakt sa sobom. Tada dolazi do potpunog potiskivanja granica potreba, sve s ciljem da se zadrži mir I ne izazove partnerova ljutnja ili odbacivanje", kazao je.
U takvim okolnostima, manipulacija lakše prolazi jer osoba osjeća da nema pravo zauzeti se za sebe. Prešuti ono što je boli, uvjerava sebe da pretjeruje ili da to svi parovi prolaze.
"Što duže osoba ostaje u takvom odnosu, to teže prepoznaje koliko je izgubila moć i glas. Međutim bitno je da zapamti da ljubav nije stvar koju treba zaslužiti žrtvovanjem svog dostojanstva, već ljubav zaslužujete jednostavno zato što postojite", tvrdi on.