Kako poboljšati seks: Tehnika "pleasure mapping" je itekako korisna

Certificirana seksualna trenerica Gigi Engle objašnjava da je pleasure mapping praksa koja može promijeniti način na koji se osoba odnosi prema svom tijelu i seksualnosti. Umjesto fokusiranja isključivo na genitalije, ova tehnika polazi od uklanjanja pritiska da se doživi orgazam i poziva na lagano istraživanje cijelog tijela rukama, od ruku i stomaka do bedara i vrata.

Kada je riječ o parovima, jedna osoba dodiruje drugu, pri čemu nema cilja penetrativnog seksa ili orgazma. Osoba koja uživa u dodiru daje partneru/partnerici povratnu informaciju poput "nježnije", "sporije" ili "ostani tu", čime se gradi otvorenija komunikacija o užitku. Zatim se uloge mijenjaju. Naglašava se da ova praksa nije rezervisana samo za parove, već može biti jednako ispunjavajuća i za solo istraživanje.

Pleasure mapping ohrabruje pomak od ciljno orijentisanog seksa prema osjetima i tjelesnoj svjesnosti. Seks terapeuti je često preporučuju jer mnogi ljudi nikada nisu dobili priliku da izvan naučenih obrazaca otkriju šta im zaista prija. Eksperimentisanjem s različitim vrstama dodira, pritiskom i senzacijama, pojedinci bilježe svoje reakcije - šta je prijatno, šta neutralno, a šta posebno ugodno.

Prema riječima Gigi Engle, ključna pozitivna stvar ove metode je u tome što stavlja naglasak na ono što je lično. Umjesto nagađanja šta bi partner mogao voljeti, ljudi dobijaju konkretne informacije o vlastitom tijelu. To im omogućava da precizno objasne šta vole, gdje i pod kojim uslovima im nešto prija. Metoda je naročito korisna za one koji se osjećaju "odvojeno" od svog tijela zbog stresa, srama ili navike da seks brzo obave.

U pleasure mappingu ne postoji "ispravan" odgovor, već je cilj prikupljanje informacija o vlastitom doživljaju. Time se njeguje znatiželja i samoprihvatanje, a koristi se mogu prenijeti i na partnerski odnos, ali prije svega jačaju odnos prema samom sebi.

Za početak se predlaže jednostavno "skeniranje" tijela uz pomoć dodira. Ako neko počinje sam, preporučuje se da unaprijed odvoji vrijeme u kojem neće biti prekida, a zatim postepeno istražuje cijelo tijelo. Pritom se variraju pritisak, brzina i vrsta dodira, dok osoba mentalno bilježi koje su senzacije neutralne, koje su prijatne i za šta bi željela još više. Cilj je više usmjeriti pažnju na tjelesnu svjesnost nego na direktno postizanje uzbuđenja.

Drugi solo pristup podrazumijeva uključivanje različitih senzacija, poput dodira mekanom tkaninom, korištenja ulja za tijelo ili igranja s različitim temperaturama. Parovi mogu zajednički otkrivati nove stvari tako što tijelo tretiraju kao mapu zona koje će vremenom istraživati. Jedna seansa može biti posvećena gornjem dijelu tijela, druga unutrašnjim bedrima ili leđima.

Bez obzira na to da li neko mapira svoje tijelo sam ili s partnerom, zajednički imenitelj svih metoda je namjera. Riječ je o svjesnom usporavanju, uklanjanju pritiska i tretiranju zadovoljstva kao prostora za istraživanje, a ne kao cilja koji se mora dostići po svaku cijenu.