Kako su izgledale stanarske muke u Sarajevu 1973. godine: "Šefovi me pitaju zašto sam mamuran"

Živjeli su u Ulici Nurije Pozderca. Olovčić Safija kazala je da su ona i njen muž prije toga stanovali u Faletićima, koji su sedam kilometara udaljeni od Sarajeva.

"Imala sam petero djece. Od njih petero, tad je išlo četvero u školu. U to vrijeme se moj muž zaposlio u Sarajevskoj pivari, gdje su mu dodijelili stan privremeno. To je bio magazin soli. Malo su preuredili da možemo stanovati tu dok ne bi dobili bolji stan. Tu su djeca išla u školu. Muž je radio sedam godina kod pivare", ispričala je.

Dalje je navela da je on otišao u drugo preduzeće, gdje je dobio penziju. Bio je invalid prve kategorije.

"Više se nalazi po planini, leži dok sam ja stalno u kući. Prije tri godine tu bili stanovi gdje su stanovali tri-četiri stanara. Unazad tri godine, počeli su da ruše. Mi nismo ništa tu ni pitali niti su oni nas šta pitali šta tu treba da prave dok su najedanput počeli da postavljaju neke ogromne cijevi kroz koje prolazi amonijak, kiselina koja smeta", kazala je.

Kazala je da zbog amonijaka nikada nije mogla otvoriti prozor. Komšije su je nekoliko puta pronašle bez svijesti te dodala da je jednom prilikom zamalo umrla.

"Kad god smo otišli i zamolili, oni su rekli da moraju raditi, da mi tužimo i da tražimo preko suda, sudski, da bi dobili stan ili da bi nam se omogućilo tu stanovati", rekla je.

Njen sin je dodao da su ispod stana postavljeni kompresori, kao i cijevi kroz koje teče amonijak, zbog čega se više tu nije moglo živjeti.

"Trese se stan čitav, komplet." Ne može se spavati, a nas petorica burazera zajedno s majkom i ocem koji su već u poodmaklim godinama. Njima to najviše škodi", kazao je.

Između ostalog je spomenuo da ga šefovi na poslu ujutru pitaju zašto je mamuran.

"Ja tako izgledam - podočnjaci, ovo, ono. Kad sam im ispričao čitavu situaciju, onda su oni razumjeli. Isto sam predao molbu u svom preduzeću za stan. Sad da li će se riješiti ili neće, to ja ne znam, vidjet ću", kazao je.

Njegov brat kazao je da prozori pucaju zato što ulazi amonijak. Plašio se da ga neko ujutru ne pronađe mrtvog. I ostali članovi porodice naveli su slične probleme s kojima se susreću zbog amonijaka.

"Jučer sam otišao na Bjelašnicu, prosto natjeran. Idem, bježim iz ove kuće na planinu da se odmorim. To činim, evo, tri godine", ispričao je otac.

Safija se u jednom trenutku rasplakala jer je bila zabrinuta.

"Toliko sam se trudila da imam petero djece. U najgoroj ulici ja sam odgojila da ih nema u čitavoj možda Jugoslaviji. Neću reći u Jugoslaviji, ali reći u Sarajevu. Isti sekretar Sarajevske pivare meni čestita kako sam odgojila pet sinova", rekla je.