Imena predstavljaju ogromnu važnost svim pojedincima. Pojavljuju se na službenim dokumentima, a osobe koje drže do sebe, ponosno se predstavljaju jedni drugima. Imena se konstatno ispisuju, iscrtavaju sa cvjetićima, srcima i raznim ukrasima. Svakom čovjeku godi kad mu druga osoba zapamti ime, a vrijeđa ga ako se ime, kojim slučajem, zaboravi ili izostavi.
Ne radi se o tome da je važno memorisati nečije ime, nego je bitna korist, privatna i profesionalna, koja se iz toga može izvući.
Najčešći razlog zbog čega se imena “ispuštaju” jeste taj što se imena razmjenjuju na početku, a ne na kraju razgovora kad nas sagovornik, eventualno, može zainteresovati. Zanimljivo je i to da npr. sentimentalna vrijednost nekog imena nije zajednička, opća vrijednost, nego je ime važno samo osobi koja to ime nosi. Pogotovo ako je izvjesna individua to ime dobila po djedu kojeg više nema, a djed se zvao kao polovina stanovnika grada u kojem živite. Kako onda upamtiti takvo ime? Neobičnija, smješnija i asocijativnija imena je lakše zapamtiti, ali šta činiti sa ostalom brojnom većinom.
Ponoviti ime osobe prilikom upoznavanja
Osim što odgovara dobrom maniru ponašanja, pomaže memoriji svakog pojedinca da bolje “ubilježi” novi podatak. Bilo da osobu predstavi neko drugi, ili da sami inicirate njeno predstavljanje, potrebno je samo u jednoj jednostavnoj rečenici, u toku razgovora, ponoviti njeno ime. Naravno, ne treba naglašavati ime bez potrebe, i stalno ga ponavljati. Tako drugi samo mogu uočiti poteškoće vašeg pamćenja, a to niko ne želi.
Koristiti se odgovarajućim sredstvima
Bitno je primijeniti neko od odgovarajućih tzv. mnemotehničkih sredstava. Jedno od njih bi bilo napraviti rimu s imenom osobe, moguće je i napisati ime na papir, možda čak i lijevom rukom (ako ste dešnjak) jer zahtijeva više koncentracije ili, konačno, probati izgovoriti ime osobe od njenog kraja do početka.
Odmah izgovoriti ime
Cilj je, u trenutku kad ste nekog upoznali, odmah jednom, kratko osloviti tu osobu, da se ne biste doveli u situaciju da djelujete kao idiot. U ranijoj usmenoj tradiciji, kao i npr. u Homerovoj “Ilijadi”, običaj je bio neprestano oslovljavati druge imenom i opisnim epitetom koji uz ime stoji. Na taj način je bilo lakše i zapamtiti imena.
Povezati izgled s imenom
Ne treba zapostaviti važnost vizualne memorije. Često su ljudi skloni pamtiti lica pojedinaca, a nikako imena. Stoga je bitno povezati karakteristiku nečije pojave sa imenom. Pri tom, bitno je obratiti pažnju kako na oči (oblik, boju, izražajnost), tako na čelo (visoko, nisko), oblik usana ili bilo kakvu drugačiju specifičnost nečijeg lica. Naravno, neizostavan je način izgovora (akcent, dikcija, glasan govor, itd.) i izbor učestalih riječi (pretenciozni termini, čudni sinonimi, slang, psovanje).
