Iskustvo HIV-pozitivne osobe u BiH: Odbacili su me neki za koje bih dao "ruku u vatru"

"Nekada smo godišnje imali pet novodijagnosticiranih slučajeva, dok u posljednjih pet-šest godina imamo više od 20", govori za Klix.ba prim. dr. Vesna Hadžiosmanović i ističe kako preovladava seksualni način transmisije te je stoga potrebno zaštititi se prilikom seksualnog odnosa i obavezno koristiti kondome.

Među zaraženima najveći procenat čine muškarci. Nekad je prosječna starosna dob inficiranih u BiH bila 40 godina, dok su danas to mlade osobe u prosjeku između 28 i 31 godinu.

HIV-pozitivne osobe u BiH mogu živjeti kvalitetan život

HIV-pozitivni mladić iz Sarajeva koji je želio ostati anoniman u razgovoru za Klix.ba otkriva kako se inficirao seksualnim putem. Za svoj je status saznao prije četiri godine nakon što se testirao na Infektivnoj klinici.

"U početku sam bio šokiran i nisam mogao vjerovati"

Za njegov HIV status, kaže, znaju sve njemu bliske osobe - neki su ga prihvatili, a postoje neki članovi porodice koji su ga odbacili.

"Iznenadio sam se i razočarao što su me odbacili neki ljudi za koje bih ja dao 'ruku u vatru'. U početku mi je bilo teško, ali sam vremenom shvatio da su oni koji vrijede uvijek bili tu", kaže ovaj mladić.

Nakon saznanja da je HIV-pozitivan, kaže kako mu je bilo teško da bude s nekim u emotivnoj vezi. Tek je nakon određenog vremena bio u stanju uspostaviti veze i kroz njih danas prolazi kao i svi drugi ljudi, sa svim svojim usponima i padovima.

Naš sagovornik ističe kako je njegovo zdravstveno stanje trenutno dobro. Trenutno nema nikakve simptome bolesti, ali je malo oprezniji zbog svoje dijagnoze. Više brine o vitaminima, ishrani i imunitetu.

"Idem na redovne kontrole i konsultacije sa ljekarima. Idem i na razgovore s psihologom i socijalnim radnikom APOHA-e i to mi daje pozitivniji stav prema životu i budućnosti. Istina je da se može živjeti normalan i kvalitetan život, zato mislim da se svi zajedno trebamo boriti protiv stigme i diskriminacije u našem društvu".

Ranije su HIV-pozitivne osobe bile percipirane kao pacijenti sa prilično fatalnom dijagnozom, dok to danas nije tako. Na upit o tome da li mu je teško živjeti s HIV-om, odgovara:

"Nekad se osjećam malo tužno i depresivno, ali to me brzo prođe zato što znam da oko sebe imam ljude koji mi pružaju podršku. Nije lako prihvatiti činjenicu da čitav život živiš sa nekom dijagnozom, pogotovo sa HIV-om koji je nekad bio fatalan na svakom nivou. Danas se stalno iznova jačam i napominjem da to više nije tako. Želim gledati naprijed i također želim da ova moja priča pomogne i drugim ljudima koji su u sličnoj situaciji da gledaju pozitivnije na svoj život i budućnost".

Dijagnoza nije kraj i ona je samo jedan mali dio ličnosti HIV-pozitivnih osoba

Psihologinja, psihoterapeutkinja i direktorica Asocijacije APOHA Zvjezdana Jakić ima višegodišnje iskustvo u radu s osobama koje žive s HIV-om i AIDS-om, kao i njihovim porodicama te od 2008. godine radi u udruženju Apoha koje im pruža podršku. Udruženje Apoha trenutno ima 49 članova, a neki od njih su otišli da žive van BiH. U pitanju su osobe koje su na dobrovoljnoj bazi dio rada APOHA-e, te su aktivni predstavnici ovog udruženja u mjeri i načinu koji njima odgovara.

Dosada se, kako kaže, susrela sa blizu 50 PLHIV osoba (termin za osobe koje žive sa HIV/AIDS-om). Tri osobe iz udruženja dosad su preminule.

"To je za nas bio veliki šok i veoma tužno iskustvo. Iz tog je razloga potrebno naglasiti važnost ranog saznavanja svog HIV statusa kako bi osoba mogla početi uzimati terapiju i bez problema doživjeti duboku starost. Bitno je brinuti se za svoje zdravlje, redovno se konsultovati sa ljekarima i potražiti psihosocijalnu podršku koju i naše udruženje, kada se za to ukaže potreba, pruža", kaže Jakić.

S obzirom na to da u BiH postoji dobra i djelotvorna ARV terapija koja je za PLHIV osobe besplatna, ne možemo reći kako su tretman i liječenje problem. Međutim, česta je pojava stigme i diskriminacije, kako u porodici, tako i u nekim zdravstvenim ili drugim institucijama.

"Ovo sve ima negativan utjecaj na psihološko stanje ovih osoba i tada im je najviše potrebna podrška kako bi im se vratilo samopouzdanje i svijest o tome da vrijede podjednako kao i svi drugi ljudi", kaže Jakić i dodaje kako po potrebi rade individualne i grupne seanse. Ona ističe kako je važno da osobe koje žive sa HIV-om i AIDS-om shvate kako ova dijagnoza nije fatalna, te kako oni zbog nje nisu manje vrijedni članovi društva.

"Činjenica da je HIV dijagnoza s kojom se danas može živjeti jedan dug i normalan životni vijek, baš kao i sa drugim hroničnim bolestima, predstavlja olakšanje za ove ljude. Oni, kao i svi drugi, imaju čitav život pred sobom da žive, rade, vole, raduju se i budu najbolja verzija sebe, bez obzira na stigmu i diskriminaciju protiv koje se moraju boriti, ali i mi svi s njima".

Jakić dodaje kako je bitno da se osobama koje su saznale za tešku dijagnozu na određen način vrati povjerenje u sebe i svoje potencijale te da budu svjesni da puno toga lijepog mogu učiniti sami za sebe.

"Ovo je zajedničko svim ljudima. Bitno je i da budu svjesni činjenice da imaju pravo na ispunjen, lijep i kvalitetan život po njihovoj mjeri. Još jedna bitna stavka je da postanu svjesni da je HIV dijagnoza samo jedan mali dio njihove ličnosti te da zbog toga ne trebaju zanemariti svoje potencijale", poručila je psihologinja Zvjezdana Jakić na kraju razgovora za Klix.ba.