Somelijer za čaj Adnan Smajić: Neke vrste čaja na aukcijama dostižu milionske vrijednosti

Somelijer za čaj Adnan Smajić: Neke vrste čaja na aukcijama dostižu milionske vrijednosti
526
Piše: Mirza Abaz
12.10.2019. u 17:33
88
komentara
526

dijeljenja
1/8 Foto: T.S./Klix.ba
2/8 Foto: T.S./Klix.ba
3/8 Foto: T.S./Klix.ba
4/8 Foto: T.S./Klix.ba
5/8 Foto: T.S./Klix.ba
6/8 Foto: T.S./Klix.ba
7/8 Foto: T.S./Klix.ba
8/8 Foto: T.S./Klix.ba
Adnan Smajić, jedini somelijer za čaj u ovom dijelu Evrope, otvorio nam je vrata svoje prodavnice organskog čaja u Sarajevu, gdje nam je objasnio o čemu treba voditi računa pri spravljanju ovog toplog napitka, ali nam je otkrio i nekoliko interesantnih činjenica o drugom najzastupljenijem piću na svijetu.
Ovaj rođeni Bijeljinac, koji je po struci ljekar, jedan dio života proveo je u Njemačkoj gdje je, kako nam govori, prošao klasični put izbjeglice. Ističe kako su ljudi iz BiH uglavnom započinjali bauštelom, radom u staračkim domovima, a kako su napredovali dolazili su i do boljih pozicija.

Osim završenog Medicinskog fakulteta, ovaj somelijer je uspio u Njemačkoj završiti i studij javnog zdravstva te je jedno vrijeme radio u farmaceutskoj industriji, ali je u njegovom slučaju ljubav pobijedila te je cijeli život odlučio posvetiti čaju, što su mnogi, dok nije razradio posao, smatrali hazarderskim potezom.

Prije svega, govori nam kako na iskustvo ispijanja čaja utječe mnogo faktora, a ne isključivo okus. Ističe kako su atmosfera, situacija, interakcija između sagovornika te emocije koje se rađaju samo neki od faktora koji mogu doprinijeti tome da dugo pamtimo neku šoljicu čaja koju smo davno ispili.

"Ja sam inače skroman čovjek i ne bih volio da se ovo shvati kao hvalisanje, ali mislim da sam jedini somelijer za čaj, ne samo u BiH, već i u široj regiji. Nama najbliži somelijer za čaj trenutno se nalazi u Beču. Puno škola i kurseva za pripremu čaja postoji u svijetu, posebno u zemljama anglosaksonskog govornog područja, ali su to uglavnom neki online kursevi i problem s ovom vrstom škola jeste taj što za njih ne postoje neki tačno utvrđeni standardi. Kada sam završavao ovaj kurs u Njemačkoj, četiri mjeseca sam proveo na obuci", počinje priču Adnan Smajić.

Ističe kako je učio od ljudi koji su po 30 godina života proveli u svijetu čaja. Kaže kako ti ljudi uvoze čajeve, odlučuju koji će se čajevi naći na tržištu tako da je, prema njegovim riječima, dosta naučio o pripremi ovog toplog napitka. Uprkos teorijskom znanju, on podvlači kako se najbolje uči metodom "pogrešaka i pokušaja".

"Sve što Nijemci rade to mora biti bez greške. Ja sam se obučavao u školi koja pripada jednoj od najvećih svjetskih kuća čaja i oni su pokrenuli svoju školu prvenstveno za svoje ljude. Tačnije, oni nisu željeli da imaju puke prodavače u svojim trgovinama, već i ljude koji će nešto znati o čaju. Ja sam se prijavio na taj kurs 2006. godine, tj. kada sam se već vratio da živim u BiH iz inozemstva i bio sam u grupi s još 15-ak ljudi. Kurs se odvijao 4-5 dana sedmično i tu učite bukvalno sve, od mitologije o nastaku čaja kao napitka, njegove historije, biologije, uzgoja, ekonomije pa sve do proizvodnje i pripreme. Taj teoretski dio trajao je četiri mjeseca, a onda smo prešli na praksu u njihovim radnjama. Na kraju smo polagali i ispit pred komisijom. To je ozbiljan kurs", dodaje on.

U Istočnoj Friziji se godišnje popije više čaja nego u Engleskoj



Smajić nam objašnjava da gotovo 70 posto ukupne produkcije i, u konačnici, konzumacije otpada samo na crni čaj. Priča kako preostalih 30 posto otpada na zeleni čaj te na ostale vrste kao što su bijeli, oolong, rooibos i drugi čajevi.

"Svako podneblje ima svoje navike i tradiciju. Ljudi u BiH vole kamilicu ili šipak zato što im je nana pravila te čajeve dok su bili mali, nekako su sentimentalni. Mi generalno volimo te biljne napitke, domaće čajeve, ali tradicija i jeste tu da se mijenja, otvara za nešto novo. Mi smo ušli u svijet čaja naknadno i kod nas je iz dana u dan sve popularniji zeleni čaj. Ljudi u Bosni piju čaj uglavnom alternativno kafi. Iako nemam egzaktne podatke, kafa je kod nas zatupljenija zato što je masovno usvojena kao napitak i to primarno preko Osmanlija, dok je čaj bio rezerva koja je dolazila iz Turske ili s Kosova. Vjerovali ili ne, Kosovo ima vrlo razvijenu kulturu ispijanja čaja", pojašnjava nam.


Interesantno je to što on tvrdi da Velika Britanija, tačnije Engleska, nije zemlja u kojoj se popije najviše čaja tokom jedne godine. On govori da se u Istočnoj Friziji, najsjevernijoj tački Njemačke na granici s Holandijom, godišnje popije 300 litara čaja po stanovniku, dok su Englezi drugi s 250 litara koji, kaže, pretežno piju čajeve iz kesice.

"Razlika između čaja u kesici i, kako ga ja zovem, pravog čaja, zaista je ogromna. Pravi napitak se pravi od listova čaja, za vrijeme ispijanja skoro da možete prepoznati listove kada se odlučite procijediti ga. S druge strane, oni čajevi u kesici su uglavnom napravljeni od 'prašine', tj. ostataka pravog čaja koji se prosijava. Malo se danas igraju tzv. piramidnim kesicama, tj. u koje stavljaju cijeli list biljke, ali tada imate ekološki problem pošto je kesica, koja se uglavnom pravi od papira, prošla kroz hemijsku obradu, a da ne govorim o spajalicama koje se nalaze na kesicama", objašnjava somelijer Smajić.

Najskuplji čajevi dolaze uglavnom iz Japana



Kaže kako su za čaj najbitnija tri faktora, a to su dobar čaj, kvalitetna voda i način pripreme. Također, podvlači kako svaka vrsta čaja ima svoj specifičan način spravljanja koji treba ispoštovati ukoliko želimo izvući maksimum iz ovog toplog napitka.

"Ukoliko pripremate crni čaj, trebate postići temperaturu od 100 stepeni, voćni također 100, dok se, primjerice, zeleni priprema isključivo na 80 stepeni i niže. Pojedini superkvalitetni japanski čajevi se prave na 60 stepeni, ali tada se baš ide u detalje. Jedan od bitnijih faktora jeste i to koliko je čaj odstajao u vodi. Čak i posude u kojima se servira napitak imaju utjecaj na okus i kvalitet. Imate neke čajnike, posebno japanske, koji koštaju po nekoliko hiljada eura. Njih majstori u Japanu proizvode od pečene gline i koriste se isključivo za jednu vrstu, pošto posuda povlači aromu. Mi u BiH najčešće koristimo porcelansko posuđe, najpraktičnije je", naglasio je.

Smajić nam priča kako postoje čajevi koji imaju ekonomsku logiku na koju utječu socijalni i kulturološki faktori. Ističe kako je prirodno da su skuplji oni čajevi čija je produkcija mala, a koji su vrlo traženi u svijetu. Japan je, kako nam priča, vrlo industrijalizirana zemlja s veoma malo obradive površine, tako da iz ove zemlje u Istočnoj Aziji dolaze najskuplji čajevi.

"Čajevi iz Japana su vrlo cijenjeni pošto se proizvode u malim količinama, slaba im je produkcija, ali su u isti mah traženi. Jasno je i to da su čajevi oko kojih je potrebno dosta ljudskog napora također skuplji. Primjerice, silver needle bijeli čaj, za koji se beru samo pupoljici i za koji je potrebno čak 40.000 pupoljaka da bi se dobio kilogram čaja, mora biti skup. Među najskupljim čajevima koje imamo na tržištu su i gyokuro i matcha, a kilogram košta od 1.500 do 2.000 KM. Međutim, imate i blesave aukcije čajeva kao što one u Hong Kongu na kojima neki čajevi dostižu i milionske vrijednosti. Samo zamislite koliko je važan čaj u tim kulturama kada ga plaćaju milionima", priča nam o cijeni drugog najzastupljenijeg napitka na svijetu, odmah nakon vode.

Razgovor za portal Klix.ba Adnan Smajić završava podsjećanjem kako su provedene brojne studije u kojima se došlo do zaključka da čaj ima blagotvoran učinak na kardiovaskularno zdravlje čovjeka, na zdravlje kostiju, posebno zuba, da unapređuje moždanu funkciju te da usporava proces starenja.
Prijavi grešku


Komentari (88)
Da biste mogli pisati komentare molimo da se prijavite ili registrujete...