Kako je kartonska posuda za ostrige postala ikona kineske hrane "za ponijeti" u SAD-u

Izumitelj Frederick Weeks Wilcox tada je dobio patent za ono što je nazvao "novim i korisnim poboljšanjem" za kantice koje su se koristile za nošenje ostriga.

Rješenje je podrazumijevalo jedan komad materijala presavijen tako da kutija bude stabilna, manje sklona curenju i da ima poklopac.

Posuda je s vremenom postala dio šire priče o kineskoj hrani u Sjedinjenim Američkim Državama. Kineski imigranti počeli su dolaziti u SAD sredinom 19. vijeka, učestvujući u Zlatnoj groznici i izgradnji željeznica, a zajednice poznate kao kineske četvrti nastajale su u San Franciscu i kasnije širom zemlje.

U tim zajednicama razvijala su se mjesta za jelo na kojima su postavljeni temelji amerikaniziranog stila kineske kuhinje. Nakon Drugog svjetskog rata, prema Michelle King, profesorici kineske historije na Univerzitetu Sjeverne Karoline u Chapel Hillu, došlo je do prave ekspanzije kineskih restorana.

King navodi da se u tom periodu kineska hrana u javnoj percepciji počela povezivati s nižim cijenama, dostupnošću i praktičnošću.

Restorani su željeli djelovati pristupačno, a hrana za ponijeti bila je važan dio toga: "Trebate je ponijeti kući, imate večeru za koju želite catering, možemo to učiniti za vas, zar ne?"

Tokom 1970-ih kompanija za ambalažu tada poznata kao Fold-Pak dodala je dizajn pagode, ponekad uz natpise u fontu koji stereotipno priziva kinesku kulturu. Danas se takve kutije pojavljuju u raznim oblicima i za različite kuhinje, ali su ostale prepoznatljiv simbol, čak i kao emoji za hranu za ponijeti.