Fotoreporter Anadolije zabilježio je fotografije Une u vrijeme kada se na njenim obalama došaptavaju samo zaljubljeni parovi koji uživaju tišinu.
Protičući tiho kroz Bihać na tankom odrazu rijeke, pod mjesečevom svjetlošću, ogleda se cijeli nebeski svod omeđen uličnim svjetiljkama.
Una se po mnogo čemu svojom neobičnom ljepotom i bogatstvom sedrenih tvorevina izdvaja od svih drugih vodenih površina u Bosni i Hercegovini.
Specifičnost ove bihaćke ljepotice je u smaragdnozelenoj vodi koja je cijelim svojim tokom, u igri svjetlosti, skladno ispreplitala brzake i slapove. I na svom putu kroz Bihać Una se lomi niz manje stijene, a između njih huči odajući sliku jezera koje se prelijeva. Usmena predanja koja vjekovima prenose stanovnici ovog kraja kazuju da je ovaj živopisni dragulj Krajine bez daha ostavio jednog rimskog legionara koji je ostao zapanjen pred ljepotom rijeke. Uzviknuvši: Una!, što znači jedna, jedina, dao je ime rijeci čiji valovi su, kroz pjesme, priče, fotografije i slike, danas prepoznate širom svijeta.
Skender Kulenović, jedan od najvećih bh. književnika, putujući kao dječak iz rodnog Bosanskog Petrovca prema Bihaću u svom prvom susretu sa Unom zapisao je: "Malo mi očiju da gledam, malo mi pluća da dišem."
