Zašto djeca koja su odrasla uz roditelje koji su se svađali razviju narušen osjećaj sigurnosti

Iako posmatranje roditelja kako rješavaju sukobe može biti važna lekcija, odrastanje uz roditelje koji su se često svađali nije uvijek pozitivno iskustvo. Takva djeca nose navike sa sobom u odraslo doba, suočavajući se sa strahom i anksioznošću vezanim za sukobe.

Djeca koja strahuju od sukoba na kraju potiskuju svoja osjećanja, ujedno i izbjegavaju razgovore u kojima bi inače iznijela svoju zabrinutost. Osim toga, plaše se reakcije drugih, a zbog anksioznosti koju su osjećali kod kuće, biraju da u potpunosti izbjegnu takve situacije.

U mnogim aspektima, djeca su imala poteškoće s regulacijom svojih emocija jer su osjećaji njihovih roditelja bili glavni prioritet. Zbog toga u potpunosti izbjegavaju neugodnost koja prati izražavanje složenih emocija.

Također, kada ne znate kako regulisati ili kontrolisati ono što se dešava u vama, kontrolisanje svega oko sebe pruža osjećaj sigurnosti. Osobe koje su odrasle u domu u kojem je njihova dobrobit uvijek zavisila od vanjskih odnosa, ponajviše odnosa njihovih roditelja, naučene su da sigurnost traže izvan sebe, piše Your Tango.

Anksioznost i stanje pojačane budnosti često nastaju kao posljedica trauma iz djetinjstva jer se djeca u najosjetljivijim godinama razvoja suočavaju sa situacijama koje zahtijevaju reakciju "bori se ili bježi".

Ujedno, analiziranje drugih postaje vid odbrambenog mehanizma. Djeca pokušavaju tumačiti govor tijela ili naslutiti šta drugi misle kako bi se zaštitili izvinjenjima ili izbjegavanjem situacije.

Uz to, umjesto da podijele svoje brige s partnerom ili prijateljem čim se one pojave, osobe čiji su se roditelji stalno svađali sklone su tome da ih zadrže za sebe.

Iako zadržavanje emocija može pružiti privremeno olakšanje, ono zapravo stvara dodatnu anksioznost i stres.