Riba u ishrani beba: Kada je uvesti i koje vrste su najbolji izbor

Riba se u ishranu bebe može uvesti zajedno s ostalom dohranom. Evropska agencija za sigurnost hrane (EFSA) u naučnom mišljenju iz 2019. godine navodi da većini beba dohrana iz nutritivnih razloga nije potrebna do otprilike šestog mjeseca, osim nekim isključivo dojenim bebama kojima prijeti manjak željeza. Za roditelje koji odgađaju ribu zbog straha od alergije važan je još jedan zaključak EFSA-e: nema dokaza da rano uvođenje potencijalno alergene hrane, poput jaja, žitarica, ribe i kikirikija, povećava rizik od alergija.

Zašto je riba važna

Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) navodi da riba tokom trudnoće, dojenja i ranog djetinjstva daje hranjive tvari koje podržavaju razvoj dječijeg mozga: omega-3 masne kiseline DHA i EPA, željezo, jod i holin. Riba je i izvor proteina, vitamina B12, vitamina D i selena.

Američka akademija pedijatara (AAP) u izvještaju iz 2019. godine ističe da studije upućuju na to da riba može poboljšati neurološki razvoj beba, a sve više istraživanja pokazuju da rano uvođenje ribe može pomoći u sprečavanju alergijskih bolesti poput astme i ekcema, uz napomenu da je potrebno još istraživanja.

Istraživanje Univerziteta u Bristolu, objavljeno u martu 2025. u časopisu European Journal of Nutrition, obuhvatilo je 5.969 djece iz dugogodišnje studije "Children of the 90s". Djeca koja sa sedam godina nisu jela morsku hranu, u poređenju s onima koja su jela najmanje 190 grama sedmično, imala su 35 posto veće izglede za slabije prosocijalno ponašanje sa sedam godina i 43 posto s devet godina, dok veza s kvocijentom inteligencije nije pronađena. Riječ je o opservacijskoj studiji, koja pokazuje povezanost, ali ne dokazuje uzrok.

Riba se ne može jednostavno zamijeniti suplementima. U randomiziranom ispitivanju s 420 zdravih beba koje su od rođenja do šestog mjeseca dobijale visoke doze ribljeg ulja ili placebo, autori su zaključili da suplementacija nije donijela korist za ukupni neurološki razvoj.

Oprez zbog žive

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) upozorava da velike grabežljive ribe češće imaju visok nivo žive jer jedu mnogo manjih riba. Ljudi su metilživi uglavnom izloženi preko ribe i plodova mora, a kuhanje ne uklanja živu.

EFSA je odredila podnošljiv sedmični unos metilžive od 1,3 mikrograma po kilogramu tjelesne težine. Procjene EFSA-e pokazuju da u nekim zemljama mala djeca i djeca od tri do deset godina dostižu taj prag prije nego što unesu dovoljno ribe za zdravstvene koristi. Zato EFSA preporučuje da mala djeca, djeca i žene u reproduktivnoj dobi koristi od ribe ostvaruju većim unosom vrsta s malo metilžive.

Koje vrste birati, a koje izbjegavati

FDA i američka Agencija za zaštitu okoliša (EPA) preporučuju djeci od jedne do 11 godina dvije porcije sedmično s liste najboljih izbora. Porcija za dijete od jedne do tri godine je oko jedne unce, odnosno oko 28 grama, a raste s godinama.

Najmanje žive, prema tim preporukama, imaju inćuni, atlantska skuša, školjke, rakovi, iverak, losos, sardine, kozice, list, lignje, tilapija i pastrmka. Na listi najboljih izbora su i bakalar, oslić, haringa i svijetla tuna iz konzerve.

Izbjegavati treba vrste s najviše žive: kraljevsku skušu, marlina, morskog psa, sabljarku i velikooku tunu.

Za roditelje čija djeca jedu ribu koju su ulovili članovi porodice ili prijatelji, FDA savjetuje provjeru lokalnih upozorenja, a ako ih nema, samo jednu porciju i nikakvu drugu ribu te sedmice. FDA navodi da veći šarani, somovi, pastrmke i grgeči ulovljeni u prirodi češće imaju upozorenja zbog žive ili drugih zagađivača.

Dio stručnjaka smatra da su postojeće preporuke previše oprezne. Autori pregleda objavljenog 2025. u časopisu Neurotoxicology tvrde da mnoga istraživanja pokazuju poboljšanja i malo dokaza o šteti za neurološki razvoj djece kada trudnice jedu više ribe, posebno morske, te da strah od žive navodi žene da smanje unos ribe.

O tačnom vremenu uvođenja ribe i količinama za bebe mlađe od godinu roditelji se trebaju posavjetovati s pedijatrom.