Ali šta je sa djecom koja nisu zlostavljana, ili koja bez nekog očitog razloga rade užasne stvari drugim ljudima?
''Ja sam za Michaela uvijek govorila da će kada odraste biti ili dobitnik Nobelove nagrade ili serijski ubica'', rekla je njegova majka Anne, u intervjuu za magazin New York Times.
Iako mu je samo devet godina, njen sin ima veoma lošu narav, ponaša se nasilno i ne pokazuje nikakvo saosjećanje ili žaljenje. On je inteligentan, hladan, proračunat i eksplozivan.
Eksperti imaju različita mišljenja o tome da li neko dijete treba nazvati psihopatom. Pošto su njihovi mozgovi još uvijek u razvoju, nazvati ih psihopatima bi ostavilo trajne posljedice, bili bi obilježeni za cijeli život. Međutim, identificiranje neosjetljive, bezosjećajne djece u ranoj fazi bi moglo pomoći pri njihovom liječenju, ili u najmanju ruku, upozoriti društvo na moguću opasnost.
Postizanje takve dijagnoze je teško. Određene odlike, kao što su narcisoidnost i impulsivnost, koje su očite naznake psihopatije, su također i sastavni dio djetinjstva svakog čovjeka. Bezosjećajna djeca su često veoma inteligentna, znaju kako da lažu i manipulišu bez osjećaja krivice, zbog čega je mnogo teže ustanoviti šta rade i zašto to rade.
''Ako mogu dobiti nešto bez okrutnosti, onda je to lakši put. Ali na kraju dana, oni će uraditi sve što je potrebno za najbolji učinak'', rekao je Paul Frick, psiholog sa Univerziteta u New Orleansu.
New York Times navodi slučaj devetogodišnjeg Jeffreya Baileya Juniora, koji je 1986. godine gurnuo u bazen trogodišnje dijete, a onda donio stolicu, sjeo i gledao kako se guši. Kada je dijete umrlo, Jeffrey je ustao i otišao kući.
New York Times navodi i mnoge druge slučajeve.
John Venables i Robert Thompson, desetogodišnaci iz Liverpoola, su 1993. godine u supermarketu oteli dvogodišnjeg Jamesa Bulgera. Mučili su ga nekoliko sati prije nego su ga pretukli nasmrt.
Majka Joshue Phillipsa je 1984. godine ispod kreveta svog sina pronašla tijelo osmogodišnje djevojčice iz susjedstva. Četrnaestogodišnji Joshua je rekao da je slučajno udario djevojčicu palicom za bejzbol, a kada je ona počela plakati, on se uspaničio, odveo je u svoju sobu i tukao palicom dok nije prestala.
Slučaj iz 2009. godine, koji je užasnuo svijet, govori o petnaestogodišnjoj Alyssi Bustamente, koja je odvela svoju devetogodišnju komšinicu u šumu, a onda je ubila. ''Zadavila sam je, a onda sam je zaklala i izbola. Sada je mrtva. Bilo je nevjerovatno. Čim pređeš preko one pomisli 'Bože, ne bih trebala ovo raditi', sve postaje lako i počneš uživati. Sada sam malo nervozna. Moram ići u crkvu'', napisala je Bustamente u svom dnevniku. U februaru je osuđena na doživotnu robiju.
''Psihopati ne osjećaju krivicu, jer su slijepi na to. Tačno znaju šta rade, ali ih ne interesuje kako će to djelovati na druge'', rekao je Frank Ochberg, bivši psiholog FBI-a, koji je radio na slučaju masakra u školi Columbine.
U dokumentarnom filmu ''Child of Rage'', koji je snimila televizijska mreža HBO prije nekoliko godina, se može vidjeti razgovor sa šestogodišnjom Beth. Ona smireno govori o tome kako bi voljela da povrijedi i ubije ljude koji su je usvojili, kao i svog biološkog brata. Govori i o tome kako muči životinje, kako svog brata bode iglama i kako uživa da njegovom glavom udara u betonski pod.
Beth je preživjela ekstremno fizičko i seksualno zlostavljanje svojih bioloških roditelja, zbog čega ima nedostatak savjesti.
Neki eksperti vjeruju da psihopatija, kao i sve druge mentalne bolesti, imaju i genetsku komponentu, a drugi misle da su razlozi neurološki. Iako mnogi psiholozi misle da se znaci psihopatije mogu primijetiti na djeci u dobi od pet godina, još ne postoje testovi kojima bi kod takve djece bilo utvrđeno navedeno stanje.
