Mnogi roditelji pogrešno vjeruju da je dijete spremno za školu ukoliko zna čitati, pisati i rješavati jednostavne matematičke zadatke. Ipak, psihološka spremnost obuhvata emocionalnu, socijalnu i motivacijsku zrelost. Dijete koje je psihološki spremno se lakše prilagođava školskim pravilima, uspostavlja odnose s učiteljima i vršnjacima te razvija pozitivan stav prema učenju.
Nedostatak ove spremnosti može dovesti do ozbiljnih problema jer se dijete neće znati nositi s frustracijom te će mu školsko okruženje vremenom postati izvor stresa, a ne radosti.
Zbog toga je bitno da kod djece razvijate motivacijsku spremnost, emocionalnu, socijalnu i intelektualnu spremnost. Uz to, osjećaji nervoze i straha pred polazak u školu su potpuno normalni. Ključ je u tome kako roditelji reaguju na njih i koje alate daju djetetu da se s njima nosi.
Prije svega je najvažniji korak da razgovarate s djetetom i potaknete ga da izrazi svoje nade i strahove.
Kada dijete osjeti da su njegovi osjećaji prihvaćeni, ono će se osjećati sigurnije. Također, samopouzdano dijete će se lakše suočiti s akademskim i socijalnim izazovima, a samopouzdanje se ne gradi preko noći, već kroz svakodnevne male pobjede i roditeljsku podršku.
Kao roditelj, korisno je da budete djeci pozitivan uzor, te da govorite o školi s entuzijazmom i pokažete povjerenje u djetetove sposobnosti. Ulaganjem u emocionalnu dobrobit i samopouzdanje ne pripremate dijete samo za školu, već mu dajete i temelje za cjeloživotno učenje i sretan, ispunjen život.
Šta je to koncept 15-minutnog grada koji se primjenjivao i u bivšoj Jugoslaviji
