Neporeciva je činjenica da mediji igraju veliku ulogu u životu djece, a možda ponajviše internet koji je brz i lako dostupan svima, a ono što ga čini primamljivim jeste činjenica da omogućava stvaranje dvosmjerne komunikacije.
Mediji su ti koji bi trebali educirati i odgajati, a ne oglušivati se na određene stavke i pravila, pa su zato komunikacijska sredstva pravi izazov za odgoj.
Pokazalo se da je gledanje nasilja na televiziji više povezano s agresivnošću djece nego igranje nasilnih igara na računaru, jer djeca scene na televiziji doživljavaju realnijima, dok kod igara lakše razdvajaju igru i stvarnost.
Televizija osiromašuje osjećaj zajedništva. Što više djeca i odrasli gledaju televiziju, manje vjeruju jedni drugima i manje je vjerovatno da će učestvovati u organiziranim aktivnostima izvan kuće.
Djeca postaju ovisnici o televiziji već oko treće godine i to često krivicom roditelja koji nemaju ili ne pronalaze dovoljno vremena da se brinuti za djecu i provode kvalitetno vrijeme s njima, nego ih umiruju televizijom, kao da je to neka vrsta odgojiteljice. Na taj način roditelji svjesno ili nesvjesno preuzimaju aktivnu ulogu u narušavanju fizičkog i mentalnog zdravlja svog djeteta.
Bingo City Centar se otvara sutra na Ilidži: Evo šta nudi novi tržni centar u Sarajevu
