Ambasador BiH u Indoneziji za Klix.ba govorio o mladićima iz Beograda kojima je pružio dom
U razgovoru za Klix.ba ambasador je podijelio s nama ovo neobično iskustvo i otkrio nam kako je došlo do upoznavanja s ovom dvojicom mladića.
"Ambasada Bosne i Hercegovine u Džakarti je u okviru obavljanja svojih redovnih poslova, između ostalog, i u kontaktu i komunikaciji s Ambasadama drugih zemalja svijeta u Republici Indoneziji. No, ta komunikacija je razumljivo nešto intenzivnija s Ambasadama susjednih zemalja Bosne i Hercegovine koje u Republici Indoneziji vrlo često imaju zajedničke nastupe bazirane na zajedničkim interesima u ovom dijelu svijeta", počeo je svoju priču Halilović.
Nakon izbijanja pandemije ta saradnja, komunikacija i zajedničko djelovanje je, nastavlja nam, dobilo na intenzitetu zbog izražene potrebe za brzim reakcijama na situaciju prevashodno u smislu podrške našim državljanima koji po bilo kojem osnovu borave u Republici Indoneziji. Tako je sve i počelo...
Preko Balija do Džakarte
"Putem te vrste saradnje i komunikacije Ambasada Bosne i Hercegovine je i dobila informaciju o dvojici studenata koji se nalaze na otoku Bali i nisu u mogućnosti vratiti se u svoju matičnu zemlju. Nakon toga uspostavljen je kontakt i ubrzanim koracima se krenulo u pružanje podrške onima kojima je podrška neophodna. Osoblje Ambasade Bosne i Hercegovine je razmatralo nekoliko mogućih opcija za evakuaciju uzimajući u obzir ograničenje kretanja, drastično smanjen broj međunarodnih letova, rizike putovanja u uslovima pandemije i slično. U datom trenutku optimalno rješenje je bilo za naše studente organizirati putovanje s destinacije na kojoj su se nalazili do Džakarte, a nakon toga poduzimati naredne korake na organizaciji njihovog daljnjeg putovanja prema Bosni i Hercegovini ili nekoj drugoj zemlji u našem regionu", govori Halilović.
Nakon što su mladići stigli u Džakartu razmotrene su mogućnosti njihovog sigurnog smještaja i boravka uzimajući u obzir rizike po zdravlje i dostupnost adekvatne zdravstvene zaštite u uslovima pandemije.
"Optimalno rješenje koje je definitivno bilo najmanje rizično sa svih aspekata je bilo da budu smješteni u rezidenciju Ambasadora Bosne i Hercegovine u Džakarti. Nakon toga je uslijedilo djelovanje na organizaciji njihovog putovanja iz Indonezije, u čemu smo u konačnici i uspjeli uz kvalitetnu podršku Ministarstva vanjskih poslova Republike Indonezije i naših Diplomatsko-konzularnih predstavništava koja su se nalazila na ruti putovanja", kaže Halilović.
Naglasio je kako ovaj primjer nije prvi i jedini slučaj pružanja ove vrste podrške našim građanima u Indoneziji te da s obzirom na okolnosti vjerovatno neće biti ni posljednji.
"Ambasada Bosne i Hercegovine u svakom momentu stoji na raspolaganju građanima Bosne i Hercegovine za koje su vrata ambasade, kao i vrata rezidencije ambasadora uvijek otvorena", poručio je.
Za njega su, kaže nam, građani Bosne i Hercegovine prioritet.
"Njihovi problemi su zapravo moji problemi. Reagovao sam instinktivno i s radošću. Smatrao sam da je to bilo najprimjerenije u datoj situaciji. I opet bih učinio isto u takvim i sličnim okolnostima i to bilo gdje da se nalazim i bilo šta da radim. Mislim da bi pružanje pomoći čovjeku koji je u nevolji trebala biti obaveza svih nas", iskren je Halilović.
Ovim svojim humanim djelom ambasador je pokazao da su podjele i razlike ipak
najmanje važne.
"Podjele su imaginarni alati kojima se uništava zdravo tkivo svakog, pa i našeg društva. Ja to nikad nisam podržavao i mislim da budućnost Bosne i Hercegovine možemo graditi samo na našim različitostima. Razlike između mene, Strahinje i Srđana bile su nevažne kada je riječ o problemu koji se morao rješavati. Mi smo hvala Bogu problem riješili", govori ambasador.
Na pitanje da li se ponovo čuo s mladićima koji su se sigurno vratili u Beograd, Halilović kaže da je pratio njihov povratak od Džakarte preko Dohe i Pariza.
Zajedno kuhali, smijali se, pratili vijesti...
"Normalno sam zaspao tek kada sam vidio da je avion iz Pariza u kojem su bili Strahinja i Srđan sletio u Beograd. Trenutno su u Kruševcu u izolaciji. Za mene
je ovo jedno predivno iskustvo, nikad ga neću zaboraviti i vjerujem da ćemo Strahinja, Srđan i ja ostati prijatelji", priznaje ambasador.
Za utiske smo pitali i jednog od mladića, budućeg doktora medicine, Strahinju koji se s prijateljem Srđanom našao u bezizlaznoj situaciji.
"Sve je počelo pozivom koji sam uputio s Balija gospodinu Mehmedu. U tom momentu mi je već bilo jasno da se radi o izuzetnom čovjeku. Pozvao nas je da živimo s njim. U tom momentu mi to nije izgledalo realno. Kada smo se upoznali oduševio me je svojom pozitivnošću i srdačnošću. Zajedno smo živjeli taj period, kuhali, smijali se, pratili vijesti i razgovarali o životu i svemu. Mnogo sam naučio od njega o tome kako u životu treba da se postavljam prema problemima", priča nam Strahinja.
Dodaje kako vjeruje da je dobio prijatelja za cijeli život.
"Nadam se da će se uskoro stvoriti prilika da se i gospodin Mehmed vrati pa da se opet sastanemo negdje na našim prostorima. Ipak, dugujemo mu mnogo. Mi se sada nalazimo u kućnoj samoizolaciji 28 dana, čujemo se s ambasadorom i nalazimo način da ispunimo vrijeme", kazao je Strahinja.
