Paradoks je da se slavi ukidanje viza za destinacije udaljene hiljadama kilometara, dok istovremeno unutar države raste broj ljudi koji zbog rasta cijena osnovnih namirnica moraju birati između plaćanja računa i dostojanstvenog obroka. Sistem divljanjem cijena režija i osnovnih namirnica drži poštene građane u ekonomskom zatvoru, jer nedostatak novca postavlja neprobojne zidine. Nema mrdanja.
Samo kažem da je ovaj stistem poštene doveo do ruba egzistencije. Gladni i uplašeni nemaju vremena ni fokusa za politički aktivizam ili društvene promjene. To i odgovara upravo onima na vlasti. U takvom ambijentu, kriviti ljude što se ne bore isto je kao kriviti zatvorenika što ne ruši zidine golim rukama dok mu sistem svakodnevno smanjuje obroke.