Trudnice ostajale u ratu zbog svojih muškaraca, išle na posao, rađale djecu, nisu imale ništa od hrane ni za sebe ni za djecu, nikakve zasluge nisu dobile, kad počnu pisati o ovim pobjeguljama što sad dođu pričaju strane jezike, kupuju stanove i još pišu o njima kao o paćenicima, hajde ba više, vooz
Ovdje se radi o pravim, nesebičnim muškarcima koji štite svoje najmilije i koji nikad ne bi sebi dozvolili da se zbog njih žene i djeca izlažu opasnosti. Ima i takvih patrijarhalnih sebičnjaka kao ti koji razmišljaju ako se patim ja i ako ću poginuti onda nek se pate i ginu moja žena i maloljetna djeca, ali to je teška tema, bojim se opsovaću nešto ružno i istinito što će me banovati.
Postovani, ova "pobjegulja" je moja tetka koja se u sred rata ponovo vratila u Sarajevo, nedugo nakon pogibije muza, sa mojom tada malom rodicom, i to upravo pod parolom "ako ginemo bit cemo barem skupa", gdje i danas zivi. Tako da je nekad zaista bolje sutiti nego lupetati o ljudima koje ne poznajemo.