Zlatno doba islama pokazuje da je islamska civilizacija procvat doživjela kroz intelektualnu otvorenost i sintezu objave i razuma. Vehabizam, nastao tek u 18. stoljeću, ima duboko nepovjerenje prema filozofiji i racionalnoj teologiji, što ga stavlja u napet odnos s tim naslijeđem. Ključni naučni i filozofski doprinosi tog perioda nastali su izvan vehabijskog okvira.
Zbog toga vehabizam zlatno doba ne može dosljedno uzeti kao uzor, već ga često svodi na tehničke doprinose bez prihvatanja njegovog duha. Time se razotkriva razlika između islama kao civilizacijskog projekta i islama kao strogo normativnog identitetskog sistema.
Slazem se, al ne bih rekao da ima direktno veze sada sa Sirijom. I isto tako, ZNAM jer sam puno iscitao djela ucenjaka iz islamskog zlatnog doba - da to nije ni blizu onako kako Bosnjo shvata Islam. Jedan primjer: Ibn Rushd je bio jurista (pravnik), te napisao tomove sta je u Andalusu dozvoljeno po islamu. Vidjet ces da u istim ima puno manje zajednickih stvari sa IVZ nasom. Naravno nije isao ni u tekfir kao moderne tekfirdzije, no da ljudi iscitaju bilo koga iz tog doba, bilo bi im jasno.
PRIKAŽI ODGOVORE (1)
Prikaži sve komentare (39)