U snu čujem... kao da nestaje...dok me tiho doziva... Tako stvaran... da ti usne osjećam...dok tiho šapućeš mi...- Hladno je... pridji bliže..-Brzo se ka tebi... okrećem...Grlim te... hladno da ti ne bude...i uvijek... baš u tom trenutku...bez tebe kraj mene... ja se probudim...Iako boli... svako budjenje...san mi osmijeh... izmami...i nadu probudi... da ću te još jednom...pokraj mene usnulu... sanjati...Bože... da li je ovo sve...što si namjenio... za nas..?