Ovo je zaista bilo finale za pamcenje, polufinale mozda jos i vise. Rafa je jos jednom pokazao koja je sportska klasa i koji je primjer snage, kako fizicke tako i mentalne. Mislim da je najveci razlog sto je Federer plakao na dodjeli taj sto je shvatio da mu je zvijezda u padu, da dok god se susrece s Nadalom u finalu za njega Grand Slam pobjeda vise nema. Iako sam Nadalov fan, drag mi je i Federer (iako uvijek navijam za njegovog protivnika, izuzev kad mu je protivnik Djokovic koji je za mene primjer nesportiste, zbog svoje hinjske igre, npr. laziranje pobjede, tako i zbog predaje meceva kad gubi) i voljela bih da osvoji i 14. titulu, ali ne na Roland Garrosu (eto mu Wimbledon ili US Open:-) Pitam se i bi li Federer osvojio toliko Grand Slamova da mu je Rafa bio na putu i prije 2006. Nesto cisto sumnjam, konkurencija Federeru tada nije bila toliko jaka, Fed je bio ubjedljivo jaci od svih njih, sto nije slucaj s Fed-Nadal.