Jedno je sigurno, ljudi koji žive u jednoj, a popravljaju auta, zube, frizure u drugoj 1000km udaljenoj zemlji ne žive sigurno na visokoj nozi kao što se predstavljaju. Tu se svaki euro mora paziti gdje ide. Tako da mi jedino smeta nadmenost koju ti ljudi donesu sa sobom. Nakon godinu dana u Njemačkoj ne možeš ih više prepoznati. Svi poduzetnici, ekonomisti, sve poslovi visoke odgovornosti. U realnosti rade poslove koje niko neće.
Ali ono gdje apsolutno razumijem te ljude jes razlog odlaska i ostanka gore. A to je sistem u kojem se osjećaš sigurno. Gdje nema tatinih, stranačkih i ostalih uhljeba, gdje si plaćen za posao koji radiš.
A svaki je tu sa bembarom sa lizinga od 50.000-100.000K EUR za ‘siroke narodne mase’, a zubala prave u Bosni. :)
PRIKAŽI ODGOVORE (1)
Prikaži sve komentare (367)