Stabljike lotosa uz pomoć bakterija proizvode struju više od 30 dana
Rezultate su istraživači objavili u naučnom časopisu Device izdavačke kuće Cell Press, a o istraživanju je pisao portal Interesting Engineering.
Istraživači su stabljike lotosa 24 sata držali u kulturi bakterije Geobacter sulfurreducens, a zatim ih osušili zamrzavanjem. Na gornji i donji kraj stabljike postavili su elektrode od titanijske mrežice.
Kako uređaj radi
Kroz poravnate kanale u stabljici voda se kapilarno penje, a isparavanje na vrhu održava stalan tok jona. Biofilm bakterija pomaže da se naboji razdvoje pa se pozitivni joni skupljaju kod gornje elektrode. Tako nastaje razlika potencijala i struja niskog napona. Ovakvi uređaji nazivaju se hidrovoltaični generatori, jer energiju dobijaju iz kretanja vode kroz materijal.
Od kalkulatora do mobitela
Jedna jedinica daje mali napon pa su istraživači uređaje spajali. Tri jedinice u seriji bile su dovoljne za džepni kalkulator, šest za malu lampu i elektronski ekran, a mreža od 16 puta 16 jedinica, uz pretvarač napona, za rad mobitela.
Primjenu vide u senzorskim mrežama i praćenju okoliša na mjestima bez pristupa elektromreži, u blizini rijeka, jezera i poljoprivrednih močvara.
Prototip, ne proizvod
Riječ je o laboratorijskom prototipu. Prirodne stabljike razlikuju se po promjeru, poroznosti i gustoći pa je teško postići ujednačen rad u većim serijama, a uzgoj stabilnog biofilma u biljnom tkivu produžava i poskupljuje izradu. Istraživači zato planiraju razviti sintetičke materijale s ujednačenim kanalima, pogodne za masovnu proizvodnju.