Kako pored svemoćnog Borca biti prvak BiH: Liga u kojoj rivali sami mašu bijelom zastavom

Dok se jedni za svaki bod moraju boriti protiv maksimalno motivisanih rivala i "orati teren", protiv banjalučkog kluba se utakmice nerijetko rješavaju i prije nego što sudija označi početak – predajom u svlačionici i izvođenjem rezervnih postava.

Bijes sportske javnosti izazvala je činjenica da je Radnik minulog vikenda u Banju Luku doputovao praktično s drugim timom, bez čak sedam standardnih prvotimaca u odnosu na prethodna dva prvenstvena kola.

"Saveze, stidi se"

Krivi smo mi: Prvenstvo BiH je poligon za političko iživljavanje, Borac se neće zaustaviti

Farsa u Banjoj Luci: Protiv Zrinjskog i Širokog "na nož", protiv Borca sa rezervama

Koliko je potez stručnog štaba Bijeljinaca bio providan i sportski degutantan, najbolje dokazuje prosta analiza sastava Radnika u protekle tri utakmice.

U 11. kolu protiv Zrinjskog u Mostaru i u 12. kolu protiv Širokog Brijega, trener Radnika Bojan Krulj na teren je poslao identičnih 11 igrača. Radnik je u Mostaru "grizao" i pružio žestok otpor favorizovanom Zrinjskom, a sedam dana kasnije savladao Široki Brijeg (2:0) u najjačem sastavu.

A onda je uslijedilo gostovanje Borcu. Krulj je u početnoj postavi napravio čak sedam promjena.

U zapisniku uopšte nisu bili prvi strijelac Teodorović, standardni štoper Stevanović i startni desni bek Marković, dok su na klupi presjedili ponajbolji igrač i najopasnije krilo lige Mohamed Ghorzi, pokretač veznog reda Ateef Konate, te Huso Karjašević.

Ognjen Klenpić, koji je u prethodna dva kola počinjao mečeve, protiv Borca je na teren ušao tek u drugom poluvremenu kao rezerva.

Radnik je u Banjoj Luci izgledao kao sparing-partner koji je došao da odradi rekreativnih 90 minuta, primi planirane golove i vrati se kući bez previše umora i kartona za naredne "bitnije" bitke.

Rožman otvorio Pandorinu kutiju, Misimović uzvratio u svom stilu

Varnice nakon 13. kola

Rožman nakon derbija bocnuo Borac i Radnik, predsjednik Misimović uzvratio udarac

Ovakav potez Bijeljinaca nije mogao proći neopaženo, a prvi čovjek koji je javno i bez ustručavanja rekao ono što cijela nogometna javnost vidi i šapuće bio je trener Zrinjskog Simon Rožman.

Nakon teškog derbija pod Bijelim brijegom u kojem je Zrinjski remizirao sa Sarajevom (0:0), slovenski stručnjak je bio realan po pitanju izdanja svog tima, ali je rečenicom o događanjima u Banjoj Luci uzburkao duhove:

"Nismo bili dobri do 60. minute. Bilo je to presporo, nekako nismo bili na svom nivou danas. Igrali smo protiv dobre ekipe, nismo previše stvorili i čekali smo jednu situaciju da riješimo. Ostali smo neporaženi, idemo dalje. Ako želimo biti na samom vrhu, moramo dobiti svaku utakmicu. Vidimo da protiv nekih koji se bore za vrh igraju druge ekipe. Izborili smo bod i sretan sam."

Reakcija iz Banje Luke stigla je ekspresno. Predsjednik Borca Zvjezdan Misimović na svom Instagram profilu podijelio je isječak Rožmanove izjave uz kratak i ciničan komentar:

"Stari maniri, novi trener. Ništa novo u Mostaru."

Ovo nije prvi put da Misimović sa društvenih mreža šalje otrovne strelice rivalima. Na samom startu sezone, poslije pobjede nad Veležom, poručio je "Nova sezona, stare navike".

No, upravo je odnos sa Veležom pokazao sav apsurd sistema u kojem Borac funkcioniše – nedavno je Borac odgodio prvenstveni susret protiv Rođenih kako bi se što bolje pripremio za evropski okršaj protiv finskog KuPS-a, pravdajući to "virusom u svlačionici", a mostarski klub je na to pristao bez ijedne riječi prigovora.

Statistika koja ruši zakone vjerovatnoće: Rekreativna liga za Borac

Niko objektivan ne može osporiti da Borac ima vjerovatno najkvalitetniji igrački kadar u Wwin ligi BiH, s ozbiljnim individualcima i širokim rosterom. Međutim, ono što Borac pretvara u "nedodirljivu mašinu" jeste sprega sistema, redovne sudijske protekcije kada zatreba, i nevjerovatna činjenica da je više od pola lige protiv njih svedeno na nivo pukih statista.

O tome najbolje svjedoči brutalan, statistički nezapamćen skor Borca protiv svih klubova u ligi, izuzimajući utakmice protiv preostala četiri člana "velike petorke" (Željezničar, Sarajevo, Zrinjski i Velež).

U protekle tri i po sezone, Borac protiv ostatka lige ima učinak koji graniči s naučnom fantastikom.

U protekle tri i po sezone (od 2023/24. do danas), Borac je protiv klubova van "velike petorke" odigrao 70 prvenstvenih utakmica i upisao čak 67 pobjeda, uz samo dva remija i jedan poraz (gol-razlika 176:35), osvojivši nevjerovatna 203 od mogućih 210 bodova.

Vrhunac ironije leži u podatku da je jedini tim u cijeloj ligi koji je u tom periodu uspio otkinuti bodove Banjalučanima bio upravo Radnik iz Bijeljine, nanijevši im jedini poraz (1:0 u sezoni 2024/25) kada im je trebala pobjeda za opstanak, te izborivši oba remija (0:0 u sezoni 2025/26 i 2:2 ove sezone).

Uprkos tome što su se dokazali kao jedina ekipa s receptom za šampiona, Bijeljinci su na Gradski stadion u Banjoj Luci doputovali bez ključnih aduta i s praktično rezervnom postavom sami sebi potpisali kapitulaciju.

Nemoguća misija Pod Bijelim brijegom

Nakon 13 odigranih kola, Zrinjski se nalazi na vrhu tabele sa tri boda prednosti u odnosu na Borac, koji ima i susret manje. Ipak, pitanje koje visi u zraku glasi: kako pored ovakvog Borca uopšte ostati na prvom mjestu i osvojiti naslov?

Kada jedan pretendent na titulu ima zagarantovanih 60-ak bodova po sezoni protiv timova koji protiv njih šalju kombinovane sastave i "čuvaju igrače za bitnije utakmice", matematika postaje nemilosrdna.

Za Zrinjski, Sarajevo ili bilo koga ko želi trofej, prostor za kiks praktično ne postoji. Da bi Mostarci osvojili pehar, morat će pobijediti u gotovo svakoj utakmici do kraja prvenstva.

U ligi u kojoj se igra "na nož", a rivali vašeg direktnog konkurenta sami mašu bijelom zastavom, to je sizifovski posao koji prijeti da takmičarski smisao bh. nogometa potpuno baci u provaliju.

Iako je svima jasno da ovaj tekst neće promijeniti apsolutno ništa u zemlji hroničnog bezvlašća, selektivne pravde i političkih manipulacija gdje su ovakve anomalije odavno postale pravilo, niko nema pravo da zatvara oči i pravi se slijep pred očiglednom farsom.

Najveća odgovornost za sunovrat domaćeg nogometa ne leži čak ni na onima koji vuku konce iz sjene, već na samim klubovima. Upravo oni sve ovo godinama mirno posmatraju, šute i ne preduzimaju ništa, grčevito braneći isključivo svoje sitne, sebične interese i kupeći mrvice sa stola.

Pristajući na ulogu dobrovoljnih statista i saučesnika u unaprijed režiranim predstavama, domaći klubovi sami sahranjuju integritet sporta i takmičenja, ostavljajući navijačima samo gorčinu i spoznaju da je bh. nogomet odavno prestao biti viteško nadmetanje.