Izvještaj Evropske komisije o BiH ne može biti iznenađenje: Evropski put je od fokusa došao do fusnote

Posljednji izvještaj je prije svega posljedica rada, odnosno nerada odlazeće vlasti, ali ni period pred nama ne ostavlja prostora za optimizam.

I pred nedavno okončane izbore, evropski put je bio tek usputni dio programa većine stranaka u našoj zemlji, i to primarno među strankama koje crpe svoje birače iz probosanskog bazena. HDZ je u još manjoj mjeri spominjao članstvo u EU, dok je SNSD ignorisao ovaj, još uvijek formalno, vanjskopolitički cilj BiH.

Ovakva predizborna kampanja je direktan rezultat činjenice da je evropski put postao politička poruka koju su građani ignorisali u svom odabiru buduće vlasti, a ona dolazi zbog skoro dvogodišnje blokade u institucijama BiH, primarno u državnom Domu naroda, koja nas je ostavila na začelju utrke ka članstvu u EU.

Kritike Brisela su realne i legitimne

Iako je Brisel često na meti kritika javnosti u BiH, teško je kritikovati izvještaj u kojem se realno ocjenjuje stanje u našoj zemlji.

BiH je, kada je dato zeleno svjetlo za otvaranje pristupnih pregovora o članstvu u EU, dobila tri jasna uslova - usvajanje zakona o sudovima (koji je u međuvremenu pretvoren u Zakon o Sudu BiH), o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV) i imenovanje glavnog pregovarača.

Od trenutka postavljanja ovih uslova, koji su značajno umanjeni od ranijih, BiH nije ispunila nijedan.

Razlog za to neusvajanje je, naravno, blokada državnih institucija koju su primarno provodili kadrovi HDZ-a i SNSD-a u Domu naroda. Članovi ove dvije stranke su ignorisali promjenu većine u ovom domu i koristili se ustavnom odredbom o kvorumu za blokiranje odluka zbog svojih političkih interesa.

Da su ove stranke jasno izdvojene u izvještaju kao vinovnici blokada, dokument bi bio kompletniji, ali je bilo teško očekivati da će biti usvojen bilo koji tekst u kojem se kritikuje HDZ, dok u Evropskoj komisiji sjedi član njihove sestrinske stranke u Hrvatskoj.

Ipak, SNSD i njihov lider Milorad Dodik je u drugom kontekstu dobio značajne kritike od čega ga, očigledno, ni hrvatski HDZ nije uspio zaštititi.

Tišina je snažnija od 100 "oštrih reakcija"

Kada su detalji izvještaja objavljeni, izostala je reakcija lidera i zvaničnika političkih stranaka u BiH. Naravno, dio razloga je i aktuelni postizborni period kada je fokus na budućim političkim partnerstvima, ali je do ovog trenutka bilo teško zamisliti da ovakve kritike iz Brisela prođu bez reakcije unutar naše zemlje.

Kada su objavljivani raniji izvještaji, reakcije su dolazile iz svakog dijela političke scene u BiH, barem kada je riječ o strankama koje imaju sjedište u Sarajevu.

Bilo da je riječ o vlastima koje su se branile ili opoziciji koja je kritikovala, reakcije su barem dolazile, a sada ih nema. Ova tišina govori više o aktuelnom stanju evropskog puta u BiH nego da su stranke komentarisale ovaj dokument.

Prije svega, izostanak reakcija govori da evropski put jednostavno nije fokus u trenutnom političkom diskursu unutar BiH. Da je politički isplativo forsirati temu članstva u EU, stranke bi to iskoristile. Tema je jednostavno nisko na listi prioriteta, prema procjeni političara, za građane BiH.

Drugi razlog za izostanak reakcija je činjenica da vlast na većini nivoa još nije ni blizu formiranja, odnosno partnerstva još nisu ustanovljena. Kritike nekoj stranci nisu isplative jer bi upravo ta stranka mogla biti potencijalni partner na nekom od nivoa u BiH. Bilo bi politički kontraproduktivno ulaziti u rasprave i upiranja prstom u iste one s kojima ćete kasnije potencijalno ulaziti u partnerstva.

Može li se evropski put vratiti u fokus?

U trenutnom postizbornom periodu, evropski put će ostati fusnota, jer će fokus biti na formiranju vlasti. Tek kada se imenuje nova vlast na državnom nivou, pitanje evropskog puta se, u teoriji, može ponovo aktualizirati.

Ipak, sudeći prema predizbornoj kampanji, teško je očekivati povratak fokusa na članstvo BiH u EU jer on ne donosi političke poene, a riječ je o pitanjima koja zahtijevaju kompromis, ali i korištenje političkih alata koje će stranke najvjerovatnije čuvati za interese koji su bliže onome što će se na narednim izborima glasačima moći prodati kao veliki uspjeh.

U igri uslovljanja i međusobnog ucjenjivanja, koja dominira politikom u BiH, skoro je nemoguće očekivati da će probosanske stranke davati ustupke u zamjenu za usvajanje evropskih zakona, koje će teško moći "prodati" svojim biračima, a koji izgledaju sve više nezainteresovano za to pitanje.

Jednostavno, ti ustupci donose previše negativnog da bi se dobilo nešto što se ne može efektivno koristiti u predizbornoj kampanji, koliko god to bilo potrebno da bi se ispunio važan vanjskopolitički cilj za Bosnu i Hercegovinu.

Politička situacija u BiH se mijenja, a u usvajanju evropskih zakona ulogu često ne igraju samo akteri unutar naše zemlje, već i iz Brisela. Međutim, diskutabilno je koliko u EU postoji interes za to i koliko bi neki politički subjekt uopšte dobio kada bi podlegao tom pritisku.