Eurodolar: Kako je strah Sovjeta od zamrzavanja novca stvorio najveće finansijsko tržište o kojem malo ko zna

Riječ je o eurodolarima, a ime je pomalo zbunjujuće jer s eurom nemaju nikakve veze.

Šta je eurodolar

Eurodolar je svaki američki dolar položen u banku izvan Sjedinjenih Američkih Država. To može biti banka u Londonu, Luksemburgu, Tokiju ili Singapuru. Prefiks "euro" ostao je iz vremena kada je ovo tržište nastalo u Evropi. Na takve depozite ne primjenjuju se pravila američkih regulatora, pa se tim novcem posluje slobodnije nego u samom SAD-u.

Hladni rat kao početak

Nakon Drugog svjetskog rata dolar je sporazumom iz Bretton Woodsa postao glavna svjetska rezervna valuta. Sovjetski Savez je zbog toga prodaju sirovina naplaćivao u dolarima, ali nije želio taj novac držati u američkim bankama. U Moskvi su strahovali da bi Washington u nekoj krizi mogao blokirati njihova sredstva.

Rješenje su našli u Parizu, u banci Banque Commerciale pour l'Europe du Nord, koja je bila u sovjetskom vlasništvu. Telegrafska adresa te banke bila je "Eurobank", a od toga je, prema široko prihvaćenom objašnjenju, nastao i naziv eurodolar.

Od politike do profita

Tržište je brzo prestalo biti samo sovjetska priča. U SAD-u je tada važila Regulacija Q, pravilo koje je ograničavalo kamate koje banke smiju plaćati na depozite.

Londonske banke takvo ograničenje nisu imale. Ponudile su više kamate na dolarske depozite i privukle ogroman kapital, pa je London postao centar ovog tržišta.

Zašto je važno i danas

Veliki dio međunarodne trgovine i zaduživanja i danas se obavlja u dolarima. Banke i kompanije širom svijeta zato stalno trebaju dolare, a pozajmljuju ih jedna od druge upravo na ovom tržištu, bez direktnog učešća Feda.

Sistem dobro funkcioniše dok postoji povjerenje. Kada izbije kriza, banke prestaju pozajmljivati i zadržavaju dolare za sebe. Potražnja za dolarima tada naglo raste, pa američka valuta jača čak i kada je kriza počela u samim SAD-u.

Takva nestašica bila je vidljiva tokom finansijske krize 2008. i na početku pandemije koronavirusa 2020. godine. Fed je tada preko tzv. swap linija centralnim bankama u Evropi i Aziji obezbjeđivao dolare kako bi smirio tržište.

Kraj LIBOR-a

Kamate na ovom tržištu decenijama su se mjerile LIBOR-om. To je bila referentna stopa zasnovana na procjenama banaka o tome po kojoj bi cijeni pozajmljivale jedna drugoj.

Nakon skandala s manipulacijom te stope, otkrivenog 2012. godine, počelo je njegovo gašenje. Dolarski LIBOR prestao je s objavljivanjem krajem juna 2023. Zamijenio ga je SOFR, stopa zasnovana na stvarnim transakcijama na američkom tržištu državnih obveznica.

Šta to znači za BiH

Bosna i Hercegovina nema direktnu vezu s ovim tržištem, ali osjeća njegove posljedice. Konvertibilna marka je preko valutnog odbora Centralne banke Bosne i Hercegovine vezana za euro po fiksnom kursu od 1,95 KM za jedan euro. Zbog toga se odnos marke i dolara mijenja potpuno isto kao odnos eura i dolara.

Kada u svijetu zavlada nestašica dolara i američka valuta ojača, konvertibilna marka automatski slabi prema dolaru. Najviše se to vidi kod robe koja se na svjetskim tržištima plaća u dolarima. To su prije svega nafta i naftni derivati, ali i druge sirovine. Jači dolar zato može podići cijene goriva na pumpama u Bosni i Hercegovini, čak i kada se cijena nafte ne mijenja.

S druge strane, najveći dio vanjske trgovine Bosne i Hercegovine odvija se sa zemljama Evropske unije i plaća se u eurima. Domaći izvoznici su zato manje izloženi promjenama kursa dolara nego zemlje čija je trgovina vezana za američku valutu.