Kockar, ubica i finansijski genij: Čovjek koji je Francuskoj donio papirni novac i gotovo je upropastio

Kompanija je od građana skupljala novac prodajom dionica, odnosno udjela u vlasništvu, a Law je bio njen osnivač i glavna ličnost, a kasnije i generalni kontrolor finansija, najviši administrativni funkcioner zemlje. Samo nekoliko godina kasnije cijeli sistem se srušio.

Spomenuta banka je u početku bila privatna, ali je državi poslužila kao ono što bismo danas nazvali centralnom bankom, ustanovom koja izdaje novac i upravlja njime.

Kako piše historičarka Erin M. Greenwald na blogu muzeja Historic New Orleans Collection, Law je izazvao špekulativni balon koji je ubrzao razvoj kolonije Louisiane, ali i skoro upropastio francusku ekonomiju.

Banka bez novca

Slom je počeo početkom 1720. godine. Veliki ulagači su, osjetivši da će cijene dionica pasti, počeli masovno prodavati i tražiti zlato i srebro umjesto papirnih novčanica, čime su gotovo ispraznili banku.

Pronio se i glas da u Louisiani ništa ne ide kako je obećano: doselilo se malo ljudi, a proizvodnja duhana bila je skromna. Kada su dionice pale, kovnica je štampala sve više novčanica da zadovolji potražnju, što je izazvalo opću inflaciju.

Banka je 27. novembra 1720. zatvorila vrata, a do decembra je sistem bio u potpunom raspadu. Law je pobjegao iz Francuske, hiljade ljudi ostalo je s bezvrijednim papirima, a on je 1729. umro u Veneciji, od upale pluća.

Kako je banka nastala

Francuska je 1715, nakon smrti kralja Luja XIV, ostala u rukama regenta Filipa Orleanskog, koji je upravljao državom umjesto tada petogodišnjeg nasljednika kralja Luja.

Državna kasa bila je prazna, dugovi su premašivali dvije milijarde livara (tadašnje francuske valute), a samo za kamate trebalo je godišnje 90 miliona livara. Država je porezne prihode već unaprijed potrošila do 1718. godine. U takvoj situaciji je regent bio spreman saslušati Lawove prijedloge.

Opća banka je izdavala novčanice koje su se mogle zamijeniti za određenu količinu zlata ili srebra. Banka je 1718. nacionalizirana i preimenovana u Kraljevsku banku (Banque Royale), pa je država praktično dobila vlastitu banku koja izdaje novac.

Dionička kompanija koja je trebala riješiti dugove

Law je 1717. osnovao trgovačku Kompaniju Zapada (Compagnie d’Occident), koja je preuzela pravo na trgovinu u Louisiani, sa ciljem da tamo nastane nešto poput engleske kolonije Virginije, zasnovano na uzgoju duhana.

Kompanija je novac prikupljala prodajom dionica, a prve dionice mogle su se kupiti samo državnim dužničkim potvrdama (billets d'état), čija je vrijednost bila jako promjenjiva. Time je država smanjivala svoj plutajući dug, a kompanija je za te potvrde naplaćivala kamatu od četiri posto, manju nego što je država plaćala većini svojih vjerovnika.

Kompanija je zatim postepeno preuzimala druga trgovačka društva i prerasla u Kompaniju Indija (Compagnie des Indes), koja je imala najveći geografski opseg među evropskim trgovačkim kompanijama tog doba. Obuhvatala je i društvo koje je trgovalo robljem.

Za finansiranje širenja izdavane su nove dionice, a banka je štampala novčanice kako bi ljudima bilo lakše da ih kupe.

Na ulici Quincampoix u Parizu, gdje su se dionice prodavale, gužva je u jesen 1719. bila toliko velika da je grad zabranio konje i kočije kako bi spriječio stampedo. Cijena jedne dionice porasla je na više od 10.000 livara, nekoliko dana nakon što je Law imenovan na najvišu administrativnu funkciju u zemlji, generalnog kontrolora finansija.

Ko je bio John Law

Law je rođen u Škotskoj 1671. i u mladosti je kockanjem, uz pomoć matematičkog talenta, stekao imetak, krećući se kroz Amsterdam, Đenovu, Pariz i Veneciju. Time je upoznao svijet visokih finansija.

Raspravu o novcu i trgovini je objavio 1705, a u njoj je predložio formiranje banke koja bi izdavala papirni novac pokriven vrijednošću zemlje, kako bi se riješila nestašica kovanog novca. Škotski parlament ga je odbio, a slične prijedloge prvobitno je odbio i francuski dvor.

Njegov ugled već je bio narušen. Law je 9. aprila 1694. u Londonu u dvoboju mačem ubio Edwarda Beaua Wilsona. Osuđen je na smrt za ubistvo, ali je kazna preinačena u novčanu jer je djelo kvalificirano kao ubistvo iz nehata. Kada su ga zbog Wilsonove porodice ponovo zatvorili, Law je pobjegao iz zatvora. Povod dvoboja prema većini izvora bila je ljubomora oko žene, a u Londonu su ga zbog kicošenja prozvali Jessamy John, što je tadašnji izraz za kicoša.

Posljedice po Louisianu

Posljedice po Louisianu bile su dvojake. Podrugljivi prikazi kolonije kružili su Evropom pa je doseljavanje gotovo presušilo, a uvoz porobljenih ljudi smanjen je s 1.100 u 1721. na manje od 100 u periodu 1722 - 1724.

S druge strane, Kompanija Indija se nakon trogodišnje reorganizacije oporavila i do 1731. zadržala monopol, a ulaganja iz tog perioda donijela su koloniji najveći priliv kapitala, robe i porobljenih ljudi od njenog osnivanja.