Iva Janković: Dijaspora bi trebala ulagati u bh. startupe, a ne samo u nekretnine

Vodila je programe za inovacije, rast i ulazak na tržište za kompanije kao što su Njemačka željeznica (Deutsche Bahn), B. Braun, Volkswagen i Publicis Groupe.

Vodi program Berlin Innovation Fellowship, kojim se povezuju startupi sa Zapadnog Balkana i iz Berlina, te koordinira samit AsiaBerlin, kojim se povezuju startupi iz Azije i Berlina.

Janković je bila jedna od govornica ovogodišnjeg Samita poslovnih anđela (Business Angel Summit - BAS) u Sarajevu. Fondacija 787 i Mreža poslovnih anđela u Bosni i Hercegovini (BHBAN) su organizatori ovog samita.

Janković je u intervjuu za Klix.ba govorila o svom radu u Njemačkoj i Aziji, startupima na području bivše Jugoslavije i razvoju startupa u eri umjetne inteligencije (AI).

Berlin je jedan od svjetskih startup centara. Kako se to dogodilo - da li je postojao plan za to ili se to dogodilo spontano ili je stvar i jednog i drugog?

To je pitanje kome sam posvetila cijelu seriju epizoda, koje smo snimali sa (zabavno-informativnim talk showom) Unboxing the Future i (agencijom za ekonomski razvoj i promociju tehnologije) Berlin Partner, da shvatimo šta je bilo to što je Berlinu omogućilo taj razvoj i šta to znači za budućnost.

Shvatili smo da je riječ o kombinaciji kreativnosti i životnih prilika u Berlinu, to je nešto što je poguralo preduzetnički duh. Mnogi su mogli da žive u gradu ne brinući pretjerano o životnim troškovima, kao ni o troškovima stvaranja kompanije.

To je omogućilo razvoj u ranoj fazi, koji je bio potreban prije 15 godina. Berlin je i dalje startup centar, ali su druge mogućnosti koje podržavaju razvoj.

Odakle ta kreativnost u Berlinu o kojoj govorite, kako je nastala?

To je dosta stvar historije. S diplomom iz muzikologije otišla sam u Berlin sa željom da se povežem s kreativnim sektorom jer je Berlin tada bio poznat po boemskom životnom stilu.

Mnogi kažu da su zbog njegove historije s ratovima, nedostatka organizovanog načina života, otvorene prilike za mlade, kreativce kojima je potrebna otvorenost. Kada su inovatori, kreativci i umjetnici na jednom mjestu, obično su mnogo željni stvarati nešto.

Da li medijska prezentacija krize njemačke ekonomije odgovara stvarnom stanju? Šta je razlog toj krizi?

Kriza za jednog je mogućnost za drugog. Kriza u Njemačkoj se vidi i u inovacijskom ekosistemu, gdje su smanjeni budžeti, smanjeni su programi za razvoj proizvoda startupa, itd. To je nešto što je vidljivo u posljednje tri godine.

S druge strane, u manjem obimu postoje specifični programi kojima se podržavaju rješenja za jako specifične probleme. Ne traži se nešto veliko, ne traži se inspiracija. No, i u tome postoje mogućnosti, ali kada govorimo o Berlinu, onda govorimo o tehnološkim rješenjima duboko zasnovanima na naučnim otkrićima ili naprednom inženjeringu (deep tech solutions).

Njemačke kompanije poput Volkswagena imaju velike probleme u konkurentnosti. Da li je uzrok tome i otpor prema promjenama i inovacijama?

Mislim da je tako. Sarađujem sa AsiaBerlin Forumom, organizacijom koju je Berlinski senat osnovao prije 30 godina kako bi njemački glavni grad pozicionirao na svjetskoj ekonomskoj sceni naspram Azije. U sklopu AsiaBerlin Foruma očigledno vidimo gotovo strah od većih kompanija, posebno iz Kine i drugih većih azijskih država.

Međutim, istovremeno se otvaraju mogućnosti za saradnju. Odnosi između većih njemačkih i azijskih kompanija odavno postoje, ali sada postoji protok startupa sa specifičnim inovativnim rješenjima te se azijsko tržište otvara njemačkim kompanijama. To je nešto što ranije nije bilo toliko moguće.

Šta mi na Zapadnom Balkanu i ostatku Evrope možemo naučiti od Azije?

Pojedine azijske države jesu mnogo veće nego balkanske, ali po nekim pitanjima uporedive i primjenjive. To se prvenstveno odnosi na ono što je važno nama, kao što je poljoprivreda, zelene tehnologije, finansijske tehnologije. Kulturološke veze su na prvi pogled neočigledne, ali postoje sličnosti.

Koja je to jedna stvar koju bismo trebali preuzeti iz Azije, primijeniti je?

Često imaju regulative, a jedna od njih je zaštita intelektualne svojine, što je u startup svijetu bitno i na šta startupi ne obraćaju previše pažnje jer nemaju finansije za to. No, to je nešto što je dugoročno bitno. Primjera radi, Južna Koreja i Japan su poznati po tome. Osim toga, fokusirani su na dobro testiranje svojih proizvoda, što mi u Evropi često preskačemo, odmah jurimo na tržište.

Kako razvijati startup u vremenu umjetne inteligencije?

To je vjerovatno pitanje od milion dolara. Moje iskustvo govori da je bitno povjerenje. Skoro svako može razvijati tehnologiju, što se ne odnosi na deep tech. Više nije pitanje sposobnosti razvoja tehnologije, već je pitanje sposobnosti uspostavljanja odnosa s klijentima, partnerima ili investitorima - da vjeruju da si sposoban razmišljati i iznijeti ideju u pravom smjeru. Vraćamo se na ljudski aspekt.

Proizvodi i usluge više nisu najvažniji, nego kako se povezati s drugima. Konferencije poput BAS-a nude tu mogućnost, posebno mladim investitorima. Zato im savjetujem da potroše vrijeme na uspostavljanje odnosa s drugima.

Dolazimo do onoga o čemu govore i direktori velikih korporacija, među kojima je direktor nVidije Jensen Huang, a to je da će ljudske vještine, sposobnost dobre komunikacije, socijalne inteligencije biti ključne u vremenu umjetne inteligencije.

Apsolutno. Potpuno sam saglasna s tim i tu bih se nadovezala na prvo pitanje o Berlinu i kreativnosti. Kreativnost je isključivo ljudska stvar.

Da li postoji djelatnost, sektor, koji je u fokusu onih koji investiraju u startupe?

Investicijski pejzaž je mnogo veći nego što je bio. Nekada je to bila šaka ljudi ili šaka organizacija koja je investirala. Sada postoje investitori za sve sektore, u svim fazama razvoja startupa. Fokus investitora je na deep tech rješenjima, prvenstveno za infrastrukturu. Definitivno se završava era softverskih servisnih rješenja, što ne znači da i dalje ne postoji potreba za njima.

Kako Bosna i Hercegovina stoji u odnosu na susjedne države i ostale evropske države po pitanju razvoja startupa, koliko ima potencijala?

Kada sam prije dvije godine prvi put došla na BAS, bila sam impresionirana preduzetnicima koji žele podržati razvoj startup ekosistema. I dalje je mali broj onih koji žele podržati, ali postoji mnogo potencijala za razvoj. Bilo bi lijepo da se kompanije i akademija više uključe.

Da li je jedno od rješenja osnivanje državnog fonda za finansiranje startupa, kao što je to slučaj u pojedinim zemljama?

Tamo gdje je to slučaj, startupi su zavisili od tih fondova. Kada bi fondovi smanjivali budžet za startupe, što se prije ili kasnije dogodi, startupi ne znaju stati na svoje noge. Kao što su startupi nastajali kao pečurke poslije kiše, isto tako i nestaju kada dođe suša.

To ne znači da je potrebno ukloniti javno finansiranje, ali je potrebno pronaći pravilan način takvog finansiranja. U Berlinu je druga priča. Berlinski ekosistem se razvijao vlastitim sredstvima i tek posljednjih pet godina postoji javno finansiranje. Javno finansiranje treba biti dodatak, a ne glavni generator razvoja startupa.

Šta bi bila vaša poruka onima u Bosni i Hercegovini koji imaju novac i žele investirati u tuđe startupe?

To je jedini način da se nastavi održivi razvoj. Svima bih savjetovala, posebno dijaspori: Uključite se, postoje mogućnosti kao što je BAS. To su ljudi (dijaspora) koji su često ulagali u nekretnine, ali ulaganje u nekretnine ne utječe kao ulaganje u startupe.

Ako uložiš u neki startup, ulažeš u ljude koji će zaposliti još više ljudi, a to ima ekonomsku i društvenu vrijednost. Očekujem da u narednih pet godina bude mnogo više naših ljudi koji su u inostranstvu osnovali kompanije, vraćaju se i ulažu u ovdašnje startupe.

Koji je to startup kod nas ili u svijetu koji prvobitno uopće nije obećavao, ali je kasnije napravio velike stvari?

Zapratila sam (američko-njemački) startup Dash0 koji vodi Mirko Novaković. Napravili su uspjeh koji vrijedi istaknuti.