Čovjek koji je prepoznao Dijamanta: Jirži Plišek uputio dirljive riječi Edinu Džeki nakon oproštaja od dresa BiH

. Svakodnevno na račun Dijamanta stižu čestitke i pozdravi, a posljednja je stigla od čovjeka koji je prepoznao njegov potencijal i poveo ga iz BiH u Češku, a ostalo je historija.

Naravno radi se o bivšem treneru Željezničara i Sarajeva Jiržiju Plišeku, koji mu je danas posvetio emotivnu objavu na društvenim mrežama.

Objavu Plišeka prenosimo u cijelosti:

Neke priče jednostavno ne možete planirati. Dogode se, postanu dio vašeg života, a onda se jednog dana, gotovo neprimjetno, počnu udaljavati…

Svjetla reflektora polako se gase, ali život ide dalje. A negdje ispred nas već čekaju neka nova svjetla, nove priče i novi izazovi.

Kada smo se prije više od dvadeset godina sreli u Željezničaru, Edin je bio mladić na početku svog puta. Imao je talenat i potencijal, ali prije svega nešto što se ne može lako izmjeriti – karakter, želju za radom, učenjem i stalnim napretkom.

Naš zajednički put nastavio se iz Bosne u Češku, preko Ústí nad Labem i Teplica. Zatim je došao Wolfsburg i Edin je krenuo putem velikog evropskog nogometa.

U tim počecima nije sve bilo jednostavno. Trebalo je vjerovati, imati hrabrosti, uvjeravati druge, preuzimati odgovornost i boriti se protiv nepovjerenja.

Sve što je uslijedilo, Edin je prije svega izgradio sam.

Svojim radom. Upornošću. Karakterom. Golovima. Pobjedama. Ali prije svega načinom na koji je, uprkos svemu što je postigao, ostao svoj.

Na tom putu njegova porodica je uvijek bila uz njega. Njegovi roditelji su od samog početka vjerovali u njega, podržavali ga i stvarali zdravo i stabilno okruženje u kojem je mogao odrastati, razvijati se i ostati čvrsto na zemlji. I to je, po mom mišljenju, veoma važan dio Edinove priče.

Danas su uz njega Amra i njegova djeca. I možda upravo tu počinje jedan novi dio njegovog puta – prilika da sve ono što je naučio kroz život i nogomet prenese svojoj djeci, ali i generacijama koje dolaze.

Kada sam se ponovo vratio u Bosnu i bio prisutan u trenutku kada se Edin opraštao od reprezentativne karijere, još jednom sam shvatio kakav je nevjerovatan put prošao.

Za Bosnu i Hercegovinu postao je mnogo više od velikog nogometaša, strijelca i kapitena. Postao je simbol i primjer generacijama djece da i dječak iz Sarajeva može stići do samog vrha svjetskog nogometa.

Ali njegov primjer nije važan samo djeci. Važan je i nama odraslima i roditeljima – kao podsjetnik koliko su porodica, zdravo okruženje, povjerenje, vrijednosti i podrška važni na putu jednog mladog čovjeka.

A za mene lično?

Sretan sam i ponosan što sam mogao biti dio jednog malog, ali važnog dijela njegove velike priče.

Posebno mi je drago što je ovog puta na stadionu uz mene bila i moja porodica – moja djeca i ljudi koji su svih ovih godina stajali uz mene. I za njih je Edinova priča predivan primjer da se snovi mogu ostvariti, ali i da iza svakog sna stoje rad, hrabrost, karakter i ljudi koji vjeruju u vas.

Prije više od dvadeset godina imao sam sreću da se na mom putu pojavi jedan sirovi, nebrušeni dijamant – spreman i odlučan da vrijedno radi na sebi i svojim snovima.

Danas, nakon svih ovih godina, još snažnije vjerujem da imamo odgovornost svoje iskustvo prenositi dalje – pomoći mladim ljudima da prepoznaju svoj talenat, razviju ga, izgrade karakter i pronađu vlastiti put.

Jer svaki novi dijamant treba priliku.
Nekoga ko će ga prepoznati.
Nekoga ko će vjerovati u njega.
I nekoga ko će mu pomoći da zablista.
Hvala ti, Edine.
Za sve što si dao nogometu.
Za sve što si dao Bosni i Hercegovini.
I za prijateljstvo koje traje sve ove godine.