Jasmin Handžić: Predložio bih fond od pet miliona KM za pristupačne stanove u Tuzlanskom kantonu

Koje biste tri konkretne inicijative pokrenuli u prvih 100 dana mandata i koliko bi njihova realizacija koštala?

Prva inicijativa bila bi pokretanje kantonalnog programa izgradnje pristupačnih stanova za mlade i druge kategorije koje danas teško mogu riješiti stambeno pitanje po tržišnim uslovima.

Predložio bih početni fond od pet miliona KM, uz saradnju s gradovima i općinama koje bi mogle osigurati zemljište i dio potrebne infrastrukture. Stanovi bi bili dostupni kroz povoljniju kupovinu, dugoročnu otplatu prilagođenu prihodima ili pristupačan najam. Pet miliona KM ne predstavljam kao konačnu cijenu programa. To bi bio početni kapital, dok bi se stvarna cijena i broj stanova utvrdili nakon određivanja lokacija, modela gradnje i detaljnog troškovnika.

Druga inicijativa bila bi uspostavljanje jedinstvenog sistema praćenja lista čekanja u javnom zdravstvu. Pacijent treba znati koliko čeka, po kojim pravilima se zakazuje i postoji li mogućnost da istu uslugu ranije dobije u drugoj javnoj ustanovi. Već postoje mjere usmjerene na skraćivanje pojedinih lista čekanja i to treba nastaviti, ali želim napraviti sistem u kojem će podaci biti objedinjeni i omogućiti bolje korištenje kapaciteta koje već imamo. Trošak bih utvrdio nakon tehničke procjene postojećih informacionih sistema, jer ne želim izmišljati cifru prije nego što znamo šta već imamo i šta je potrebno povezati.

Treća inicijativa bila bi proširenje postojećih subvencija za boravak djece u vrtićima i sistemsko širenje produženog boravka u osnovnim školama tamo gdje za to postoji potreba. Tuzlanski kanton je već napravio određene korake u oba pravca i to treba otvoreno reći. Moj prijedlog bio bi povećati obuhvat, posebno za porodice s nižim prihodima i samohrane roditelje, te postepeno omogućavati produženi boravak u većem broju škola. Konačan iznos zavisio bi od broja djece, postojećih kapaciteta, prostora i potrebnog osoblja.

U prvih 100 dana neću obećavati da će zgrade biti završene ili da će svi problemi zdravstva i obrazovanja biti riješeni. Ono što mogu obećati jeste da ću inicijative podnijeti, tražiti da budu finansijski razrađene i insistirati na rokovima i odgovornim institucijama. Dolazim iz privatnog sektora i navikao sam da ozbiljan projekat mora imati troškovnik, rok i rezultat koji se može provjeriti.

Tuzlanski kanton godinama je među područjima s najvećim zagađenjem zraka. Koju biste prvu mjeru predložili i iz kojih izvora biste je finansirali?

Tuzlanski kanton već ima planove, monitoring i sredstva namijenjena zaštiti okoliša. Problem je što građani od svih tih dokumenata i uloženog novca moraju osjetiti konkretniji rezultat.

Zato bih prvo tražio da postojeći Kantonalni plan kvaliteta zraka dobije potpuno operativnu dimenziju: ko mora šta uraditi, u kojem roku i kakvo smanjenje emisija očekujemo. Podaci o kvalitetu zraka, najvećim izvorima zagađenja i realizaciji mjera trebaju biti dostupni javnosti na jednostavan i razumljiv način.

Posebno bih insistirao na pouzdanom monitoringu i efikasnijem inspekcijskom nadzoru. Tamo gdje Kanton nema neposrednu nadležnost, kao kod određenih velikih industrijskih i energetskih postrojenja, moramo zahtijevati koordinirano djelovanje federalnih i drugih nadležnih institucija.

Istovremeno bih značajno povećao sredstva za energetsku efikasnost javnih i privatnih objekata. Veliki broj domaćinstava još uvijek troši mnogo više energije nego što bi morao zbog loše izolacije, stolarije i zastarjelih sistema grijanja. Kroz veća sredstva za utopljavanje objekata, zamjenu stolarije, efikasnije sisteme grijanja i korištenje obnovljivih izvora energije možemo istovremeno smanjiti račune građanima i potrošnju energenata, ali i emisije iz individualnih ložišta.

Kod privatnih objekata podrška treba biti dostupna kroz javne pozive i jasne kriterije, uz veći nivo sufinansiranja za domaćinstva s nižim prihodima. Kod javnih objekata prioritet trebaju imati škole, zdravstvene ustanove i druge zgrade koje imaju veliku potrošnju energije. To nije samo ekološka mjera. Svaka marka koju javna ustanova trajno uštedi na grijanju i električnoj energiji ostaje na raspolaganju za druge potrebe.

Troškove smanjenja industrijskih emisija prvenstveno trebaju snositi sami zagađivači. Za monitoring, energetsku efikasnost i druge javne projekte treba povećavati izdvajanja iz kantonalnog budžeta i namjenskih okolišnih sredstava, ali istovremeno mnogo više koristiti sredstva federalnih fondova, evropskih programa i međunarodnih finansijskih institucija.

Na kraju mandata ne želim građanima pokazivati samo koliko je novca potrošeno. Trebamo moći pokazati koliko je objekata energetski obnovljeno, koliko je energije ušteđeno, kako su se kretale emisije i koliko je smanjen broj dana s prekomjernim zagađenjem.

Može li se Tuzlanski kanton odreći uglja bez ugrožavanja hiljada radnih mjesta i šta konkretno nudite rudarima u procesu energetske tranzicije?

Može se govoriti o postepenom smanjenju zavisnosti od uglja, ali nije realno očekivati da se to uradi preko noći i bez posljedica ako prethodno ne pripremimo radnike i rudarske sredine.

Rudaru koji od svog rada izdržava porodicu ne možemo danas reći da će sutra ostati bez posla, a da ćemo onda razmišljati šta ćemo s njim. Radnici i sindikati moraju učestvovati u planiranju tranzicije od početka.

Zalagao bih se da svaka rudarska sredina ima plan novih ulaganja i radnih mjesta prije ozbiljnijeg smanjenja zaposlenosti u rudnicima. To podrazumijeva plaćene obuke i prekvalifikacije povezane s konkretnim poslovima, angažman na sanaciji i prenamjeni rudarskih područja, nove energetske projekte i podršku preduzećima koja će zapošljavati ljude iz tih sredina.

Za starije radnike i ljude kojima prekvalifikacija objektivno nije realna moraju postojati posebna rješenja u dogovoru sa sindikatima i nadležnim nivoima vlasti. Nije svaka prekvalifikacija realna za svakog čovjeka i to moramo uvažiti.

Važno je i da ne počinjemo od nule. Već postoje međunarodni programi pravedne energetske tranzicije koji obuhvataju Kreku i Banoviće i kroz koje su dostupna značajna sredstva. Naš posao je da osiguramo da taj novac završi u konkretnim projektima i novim radnim mjestima.

Kanton ne odlučuje sam o cijelom energetskom sistemu Bosne i Hercegovine, ali može pripremati svoju privredu, radnike i lokalne zajednice za promjene koje dolaze. Za mene je uspješna tranzicija ona nakon koje radnik ima perspektivu, a rudarska sredina novu razvojnu priliku.

Šta biste prvo promijenili u zdravstvu: upravljanje UKC-om Tuzla, liste čekanja, odlazak ljekara ili način imenovanja rukovodilaca zdravstvenih ustanova?

Krenuo bih od lista čekanja jer posljedice tog problema pacijent osjeti odmah.

Već postoje programi kojima se pokušava skratiti čekanje na određene dijagnostičke procedure i njih treba nastaviti. Ali želim napraviti korak dalje – uspostaviti jedinstvenu evidenciju iz koje se, uz zaštitu ličnih podataka, može vidjeti koliko se čeka na određenu uslugu, gdje postoje slobodni kapaciteti i može li pacijent pregled ili dijagnostiku ranije dobiti u drugoj javnoj ustanovi.

Ne govorim samo o tome da potrošimo dodatni novac na preglede. Prvo moramo znati koristimo li dovoljno dobro opremu, ljude i termine koje već imamo. Tek kada imamo takve podatke, možemo ozbiljno utvrditi gdje nam nedostaju ljekari, oprema ili dodatni termini.

Istovremeno, bez kvalitetnog upravljanja nema trajnog rješenja. Rukovodioce zdravstvenih ustanova treba birati prema stručnim kriterijima i od njih tražiti mjerljive rezultate. Zdravstvenim radnicima moramo osigurati uslove u kojima će imati razlog da ostanu u našem javnom zdravstvenom sistemu.

Liste čekanja, odlazak ljekara i upravljanje nisu odvojeni problemi. Jedno utiče na drugo i zato ih tako treba i rješavati.

BH Zeleni na izbore izlaze zajedno s BPS-om i Tuzlanskom alternativom. Šta je zajednička programska osnova tih stranaka i s kim biste nakon izbora mogli formirati vlast?

Zajednička programska osnova su pitanja koja direktno utiču na život ljudi u Tuzlanskom kantonu: razvoj privrede i nova radna mjesta, dostupnije zdravstvo, rješavanje problema zagađenja, kvalitetnije obrazovanje i stvaranje uslova da mladi ovdje mogu planirati život i porodicu.

Jedan od prioriteta za koji ću se lično zalagati jeste pristupačno stanovanje. Danas imamo mlade ljude koji rade, imaju redovna primanja, a ipak teško mogu kupiti stan. Ako želimo govoriti o demografskoj politici i ostanku mladih, onda moramo razgovarati i o tome kako će riješiti jedno od osnovnih životnih pitanja.

Što se tiče formiranja vlasti, ne bih prije izbora licitirao imenima stranaka. Nakon izbora treba razgovarati o konkretnom programu, rokovima i odgovornosti za njegovu realizaciju. Za mene nije dovoljno dogovoriti raspodjelu funkcija, a tek nakon toga razgovarati o tome šta ćemo raditi.

Ako postoji spremnost da se dogovore konkretni projekti, izvori finansiranja i rokovi, postoji osnov za razgovor. Ako toga nema, djelovanje iz opozicije nije nikakav problem. I iz opozicije se mogu predlagati dobra rješenja i podržati ono što je korisno za građane.

Pozivate se na uspjehe zelenih stranaka u Evropi. Šta BH Zelene konkretno razlikuje od drugih stranaka u BiH, osim naziva i ekološke retorike?

To ne možemo dokazati nazivom stranke. Moramo dokazati načinom na koji radimo.

Za mene zelena politika nije samo pitanje ekologije. Ona podrazumijeva kvalitet života – kakav zrak dišemo, koliko plaćamo energiju, možemo li riješiti stambeno pitanje, imamo li kvalitetno zdravstvo i postoje li radna mjesta zbog kojih ljudi neće odlaziti iz Tuzlanskog kantona.

Zato, recimo, pristupačna stanogradnja koju predlažem treba istovremeno biti energetski efikasna. Takav stan nije samo povoljniji prilikom kupovine ili najma nego porodici dugoročno smanjuje troškove energije. Isto važi i za energetsku tranziciju: nema smisla govoriti o zatvaranju radnih mjesta u ime ekologije ako ljudima prethodno nismo ponudili realnu alternativu.

Energetska efikasnost je dobar primjer kako vidim zelenu politiku. Kada pomognemo porodici da utopli kuću i uvede efikasniji način grijanja, toj porodici smanjujemo račun za energiju, a istovremeno smanjujemo zagađenje. Kada isto uradimo na školi ili domu zdravlja, smanjujemo javne troškove. Za mene su to konkretne zelene politike, a ne samo ekološka retorika.

A ono na čemu ću posebno insistirati jeste javna odgovornost. Ako podnesem inicijativu, građanin treba moći provjeriti kada sam je podnio, šta sam predložio i šta se s njom dogodilo. Ako glasam u Skupštini, nemam problem da građani znaju kako sam glasao.

Na kraju mandata želim da se može jednostavno provjeriti koliko je projekata pokrenuto, šta je urađeno s listama čekanja, koliko je porodica obuhvaćeno programima stanovanja i energetske efikasnosti i kakvi su rezultati mjera zaštite okoliša.

Iskustvo iz privatnog sektora naučilo me da nije dovoljno imati dobru ideju. Mora se znati ko je odgovoran, koliko nešto košta, kada treba biti završeno i kakav rezultat očekujemo. Taj princip želim prenijeti i u svoj rad u Skupštini Tuzlanskog kantona.