Prvi protiv Turske, zadnji protiv Velsa i još 71 razlog za ponos u sredini: Hvala ti, Džeko za svaki gol!

Taj put mjeren je u desetinama pogodaka, tačnije njih 73, ali emotivnu okosnicu čine upravo onaj prvi - kojim se predstavio svojoj domovini, i onaj posljednji protiv Velsa - kojim je otvorio vrata Zmajevima za odlazak na Svjetsko prvenstvo.

Početak legende: Volej koji je zapalio Koševo

Vraćamo se na 2. juni 2007. godine. Reprezentacija Bosne i Hercegovine igrala je u kvalifikacijama za Euro na prepunom stadionu "Asim Ferhatović Hase" protiv snažne Turske. U užarenoj atmosferi, priliku za debi u najdražem dresu dobio je tada 21-godišnji napadač.

Ono što se dogodilo u sudijskoj nadoknadi prvog poluvremena postalo je antologija. Nakon ubačaja u kazneni prostor, Džeko je bez oklijevanja, iz prve, vanjskim dijelom kopačke lansirao neodbranjiv volej kojim je uz pomoć stative matirao Rüstüa Reçbera.

Taj gol nije bio samo obično izjednačenje za 2:2 na putu do velike pobjede (3:2). Bio je to prasak. Najava da je rođena zvijezda. U tom jednom potezu vidjelo se sve ono što će ga krasiti kroz cijelu karijeru - nevjerovatna tehnika za igrača te visine, hladnokrvnost, drskost mladosti i urođeni instinkt rasnog strijelca. Koševo je te noći svjedočilo rađanju Dijamanta.

"I kad su me kritikovali i kad su mi govorili da nisam najbolji, uvijek sam bio s nogama na zemlji i znao sam šta mogu i šta želim i znao sam šta ću uraditi za to. A sad da li će to biti dovoljno ili ne, treba malo i sreće koja se treba i zaslužiti. Ja sam imao sreće, posebno kod tog prvog gola, da je lopta otišla 10 centimetara pored, ne bi bio gol, ali ta sreća se mora zaslužiti", rekao je Džeko na jučerašnjoj konferenciji za medije, prisjećajući se svog prvog gola.

Posljednji trzaj mreže: Emotivni pečat protiv Velsa

Između tog čudesnog voleja u Sarajevu i njegovog posljednjeg pogotka stalo je sve o čemu jedan dječak može sanjati.

Tresao je mreže Španije, Francuske, Njemačke, Italije, Belgije, Nizozemske... poslije gola na debiju protiv Turske nanizao je ukupno još 71 gol, a onda je došao 26. mart ove godine.

Polufinale baraža za odlazak na Svjetsko prvenstvo. Stadion u Cardiffu krcat do posljednjeg mjesta. Velšani su na krilima svojih navijača poveli u 51. minuti golom Daniela Jamesa i, kako se utakmica približavala kraju, sve je upućivalo na to da će Velšani otići u finale baraža.

Golman Velsa Karl Darlow se činio nesavladiv, ali na kraju ga je matirao niko drugi do - Džeko.

U 86. minuti Kerim Alajbegović je izveo korner s lijeve strane, Džeko je nadskočio sve Velšane i poslao loptu u gol za 1:1. Ispostavit će se da je to bio 73. i ujedno posljednji gol Džeke za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Naravno, svi se nadamo da neće biti i zadnji te da će Dijamant zablistati i večeras u oproštajnoj utakmici protiv Šveđana.

Kada je protiv Velsa posljednji put zatresao mrežu, taj gol nosio je potpuno drugačiju težinu od onog prvog. Dok je prvijenac protiv Turske bio erupcija nade i najava velikih stvari, pogodak Velsu je postao emotivni spomenik.

Kada je lopta taj posljednji put prešla gol-liniju, a on potrčao u zagrljaj Alajbegoviću, nismo slavili samo promjenu rezultata na semaforu i korak ka Svjetskom prvenstvu. Slavili smo svaki osmijeh koji nam je donio i svaki trenutak kada je ime naše zemlje zbog njega izgovoreno s poštovanjem širom svijeta.

"Bilo je dosta golova, ima taj prvi, taj posljednji koji je bio jedan od najemotivnijih, ali vidjet ćemo. Još uvijek kad se vraćam, ima dosta golova koji su bitni, ali taj protiv Velsa ima najveću snagu i emociju", kazao je Džeko.

Prvi gol je bio obećanje, a onaj protiv Velsa konačna potvrda da je to obećanje ispunjeno do posljednje kapi znoja.

Mreže će se i dalje tresti, neki novi klinci će oblačiti dres s državnim grbom, ali onaj osjećaj iščekivanja kada lopta krene prema Edinu Džeki u kaznenom prostoru večeras zauvijek odlazi u historiju. I zato, od onog sarajevskog voleja do posljednjeg sudijskog zvižduka - hvala ti za sve, Dijamante.