Kakva je polovna Alfa Romeo Giulietta: Više od lijepog lica, ali korozija joj je Ahilova peta

Alfisti znaju da precizan upravljač, dobro podešen ovjes i atraktivan dizajn čine Giuliettom zanimljivijom od prosječnog modela Golf klase.

Istovremeno, Giulietta je zanimljiva i kao polovan automobil. Suprotno uvriježenom mišljenju o italijanskim automobilima, elektronika joj uglavnom nije ozbiljna slaba tačka. Mnogo više pažnje prije kupovine treba posvetiti stvarnom stanju automobila, historiji održavanja i prije svega – koroziji koja se javlja na pragovima, unutrašnjoj strani krova, vratima prtljažnika, rubovima zadnjih blatobrana i na podu vozila.

Treća generacija Giuliette, interna oznaka 940, proizvodila se od 2010. do 2020. godine i bila je nasljednik modela 147. Za vozača koji želi atraktivan italijanski kompakt za svakodnevnu vožnju, Giulietta je veoma privlačna. Upravo taj dizajn jedan je od razloga zbog kojih Giulietta i danas privlači pažnju. Međutim, ispod atraktivne karoserije nalazi se automobil koji ima i dovoljno vozačkog karaktera da opravda znak Alfa Romea na nosu. Samo je važno znati koji primjerak kupiti i šta provjeriti prije nego što se zaljubite u njen izgled.

Korektna izrada, skučen prostor odzada

Dobro izolovana kabina prati vanjski dizajn. Instrument tabla izgleda elegantno, presvlake su kvalitetne, a na pojedinim mjestima korišteni su mekani materijali. Položaj za volanom je vrlo dobar, što nije uvijek bio slučaj kod starijih Alfa modela, dok će dugmad na upravljaču biti poznata vozačima Fiata Punto Evo. Na zadnjoj klupi ima dovoljno prostora za noge, ali osobe više od 180 cm mogu imati problema s prostorom za glavu.

Upravljač je precizan, a iako ručni mjenjač nije naročito sportski, ovjes s MacPherson osovinom naprijed i nezavisnim ovjesom pozadi pruža vrlo dobre vozne osobine. Posebno je zanimljiv Alfa DNA sistem, koji omogućava izbor između režima Dynamic, Normal i All Weather. U zavisnosti od izabranog režima mijenjaju se odziv motora, karakter upravljanja i intervencije sistema stabilnosti. U Dynamic režimu Giulietta djeluje osjetno življe i upravo tada najbolje pokazuje onu karakteristiku zbog koje je vlasnici često opisuju kao automobil koji je zabavniji za vožnju od prosječnog kompakta.

Motori, mjenjači, ovjes i kvarovi

Giulietta je tokom proizvodnje dobila širok izbor motora. Ponuda benzinaca obuhvatala je 1.4 Turbo od 105 i 120 KS, 1.4 MultiAir sa 170 KS, kasnije i 1.4 Turbo sa 150 KS, dok su vrh ponude činili 1.75 TBi sa 235 i 240 KS. Kod dizelaša su bili dostupni 1.6 JTDm sa 105 i 120 KS, kao i 2.0 JTDm sa 140, 150, 170 i 175 KS.

Za kupca polovnjaka izbor motora treba napraviti prema načinu vožnje. Ako se automobil uglavnom koristi za duže relacije i prelazi mnogo kilometara, 2.0 JTDm je jedan od najzanimljivijih izbora. Kod benzinaca su 1.4 motori široko zastupljeni, ali kod MultiAir verzija posebno je važno provjeriti da li je automobil redovno održavan i da li je korišteno odgovarajuće ulje.

Na drugom kraju ponude nalazi se 1.75 TBi, koji Giuliettu pretvara u ozbiljno brži automobil. Upravo zbog toga je zanimljiv Alfistima, ali i potencijalno skuplji za održavanje.

Stručnjaci za italijanske automobile kažu da su motori 1.4 MultiAir vrlo osjetljivi na kvalitet ulja i poštovanje servisnih intervala. Ako se filter UniAir ne mijenja redovno, odnosno ne čisti, može doći do skupih kvarova, ali treba paziti na interval zamjene ulja. Ovi motori mogu trošiti ulje zbog zapeklih uljnih karika.

Kod 1.75 Tbi motor, mimo slabe dostupnosti dijelova, kao mane i kvarove navode injektore direktnog ubrizgavanja, kvar membrane separatora uljnih para, problem s pritiskom ulja skupu zamjenu turbine koja je spojena s izduvnom granom itd.

Mimo onih standardnih dizelskih boljki, 1.6 JTDm i 2.0 JTDm, vode bitku s kvarom dizni, problema s ležajevima radilice, pucanje plastičnog poklopca EGR ventila i probleme s pritiskom ulja.

Kod mjenjača šestostepeni ručni mjenjač može imati problema sa sinhronima ako se ne održava pravilno. TCT automatski mjenjač pokazao se vrlo pouzdanim i često bez zamjene kvačila prelazi više od 200.000 kilometara, ali su njegovi servisi znatno skuplji.

Na ovjesu nisu problem lafete kao kod 147-ice, već im stradaju ležajevi amortizera i gumice stabilizatora. Na zadnjem se troše gumeni dijelovi ovjesa.

Po pitanju elektronike, za razliku od reputacije koju Alfa Romeo ima, Giulietta nema ozbiljnih problema s elektronikom. Najčešće se javljaju kvarovi motorića automatske klime i pucanje instalacije u pregibu vrata prtljažnika.

Iskustva vlasnika

Vlasnici Giuliettu opisuju kao izuzetno zabavan automobil za vožnju, a posebno hvale njen izgled. Ipak, kao i kod svakog polovnjaka, postoje detalji koji s vremenom počinju smetati.

Centralni naslon za ruku može smetati prilikom mijenjanja brzina, dok vozači s većim stopalom lako zakače plastiku ispod papučica, a to podsjeća na jeftine Fiate poput Punta. Ako se sjedište previše pomjeri unazad, može doći i do ispadanja ventilacionog otvora za zadnju klupu. S vremenom unutrašnje kvake mogu dobiti oštećenja, dugme ručne kočnice može početi zapinjati, a metalna ručica mjenjača tokom ljeta postaje veoma vruća.

S druge strane, oni zadovoljni vlasnici ističu primjerke bez korozije. To nije nevažan detalj, jer je hrđa jedan od problema kojem kod Giuliette treba posvetiti najviše pažnje.

Popravila reputaciju Alfi

Na bh. tržištu polovnjaka nije baš pretjerano velik izbor. Najstariji primjerci mogu se pronaći za oko 8.500 KM, dok cijene dobro opremljenih automobila iz zadnjih godina proizvodnje prelaze 25.000 KM.

Istovremeno, Giulietta je pokazala da Alfa Romeo može napraviti automobil koji nije nužno sinonim za probleme. Elektronika joj uglavnom nije velika boljka, a uz uredno održavanje i pravilan izbor motora može biti sasvim zahvalan svakodnevni automobil.

Ipak, koliko god da je ovaj hatchback popravio reputaciju Alfe Romeo, prije kupovine treba ostaviti dovoljno vremena za detaljan pregled kod mehaničara posvećenih italijanskim vozilima. Korozija, stanje motora, mjenjača i ovjesa mogu napraviti mnogo veći trošak od same razlike u cijeni između dva primjerka. Zbog toga je kod Giuliette važnije pronaći dobro održavan automobil s poznatom historijom nego se fokusirati na najjeftiniji primjerak u oglasima.

Za one koji žele kompakt koji će ih bez problema odvesti na posao, izlete i druženja, ali im pritom neće biti dosadan, Giulietta i danas ima šta ponuditi, čak mnogo više od nekih razvikanih imena. Nije bez mana, niti je povoljna kao prethodnici ali je upravo taj spoj italijanskog dizajna, vozačkog karaktera i svakodnevne upotrebljivosti ono što je čini zanimljivim polovnjakom koji ćete lako primijetiti u masi Golfova, 308-ica, Meganea i sličnih konfekcijskih modela.