Igor Dodik: Prezime mi je otvorilo vrata, ali od građana ne tražim popust

Prvi put izlazite na izbore kao kandidat i odmah ste nosilac liste SNSD-a. Da se prezivate drugačije, biste li danas bili na istoj poziciji u stranci?

Prije svega, hvala vam na prostoru i mogućnosti da razgovaramo. Ono što ne sporim, prezime mi je donijelo prepoznatljivost, pristup političkim razgovorima i priliku da politiku posmatram iz blizine mnogo prije nego što je većina ljudi uopće dobije. To jeste prednost i nemam namjeru da je predstavljam kao ličnu žrtvu.

Prezime može otvoriti vrata, ali ja prolazim kroz ta vrata i prezime ne može umjesto mene razumjeti budžet, pregovarati, donijeti odluku niti snositi njene posljedice. Ono mi, uz prednost, donosi i viši prag opreza. Zato od građana ne tražim popust, nego stroži kriterijum. Nakon primjene svojih sposobnosti, uz veliko povjerenje tima i ljudi uz koje sam praktično odrastao, i nakon rekordnih rezultata na posljednjim lokalnim izborima, gdje sam bio šef izbornog štaba, smatrao sam sasvim prirodnim da iskoračim u najpošteniju utakmicu u politici - na izbore i pred sud naroda.

Da sam htio da zloupotrijebim prezime, koristio bih ga kao prečicu za neku poziciju u izvršnoj vlasti. Ovako, moj politički put u rukama je građana koji mogu ili ne moraju da glasaju za moje ime.

Sami ste kazali da ste politiku učili od svog oca. Gdje se politički razilazite s Miloradom Dodikom? Postoji li važno pitanje o kojem biste Vi postupili drugačije?

Oko ustavne pozicije Republike Srpske i obaveze da se njene nadležnosti štite nemamo strateško razilaženje. Ne pada mi na pamet da, radi stvaranja vlastitog imidža, izmišljam bilo kakve sukobe, jer je nesporno da sam upravo od Milorada Dodika mnogo naučio. Međutim, realno je da politička iskustva naših generacija nisu ista i zato nam ni metode ne mogu uvijek biti iste.

Milorad Dodik je najveći dio političkog instinkta izgradio u vremenu u kojem se gotovo svakodnevno osporavala politička snaga i sama održivost Republike Srpske. Moja generacija dolazi u trenutku kada ljudima nije dovoljno da čuju da je Republika Srpska odbranjena. Oni pored toga s pravom pitaju kakve su joj škole, koliko vrijedi plata, mogu li kupiti stan, hoće li im dijete ostati ovdje i zašto administracija troši mjesece na ono što se može završiti za nekoliko dana.

Zato se zalažem da zatvaramo političke sukobe kada je suštinski interes zaštićen. Insistirat ću na pisanim, provjerljivim dogovorima, a manje vjerovati samo obećanjima. U upravljanju javnim preduzećima neophodno je da svaki direktor ima javno definisane ciljeve, ograničen mandat i posljedice za neuspjeh, bez obzira na stranački staž. 

Milorad Dodik više ne može biti kandidat, ali ostaje predsjednik SNSD-a i centralna politička figura stranke. Ulazi li SNSD u period tranzicije i vidite li sebe jednog dana kao njegovog nasljednika na čelu stranke?

Neće Milorad još dugo u političku penziju. Imam utisak da ima više elana i motiva nego ikada ranije. Lijepo je rekao naš portparol Radovan Kovačević - Milorad Dodik se svjesno isturio i žrtvovao da bi pobijedio Schmidta i spriječio otimanje imovine Republike Srpske. Odigrao je političku i diplomatsku simultanku sa Murphyjem, Schmidtom, cijelim političkim vrhom Sarajeva i izašao kao pobjednik. Zašto? Pa zato što su ga ganjali i proganjali oni koji ne razlikuju postignuća od postanuća. Koji ne razumiju da snaga Milorada Dodika ne proističe iz funkcije, već iz ideje. Kad vidite Konakovića, Schmidta ili Murphyja, vi vidite ljude koji su nešto postali, a ništa nisu postigli.

A kad vidite Milorada Dodika, vidite čovjeka postignuća, nemate nijedan grad ili opštinu Republike Srpske a da nemate neko njegovo postignuće u njemu. On je i sada rado viđen na Molitvenom doručku američkog predsjednika, u Kremlju, u Tel Avivu, Bakuu i da ne nabrajam dalje. Nije sve za medije. Način na koji Vi postavljate pitanje plod je želje Sarajeva u kojem radite i živite - da administrativnom odlukom vašeg suda poništite demokratsku volju mog, srpskog naroda. To nije moglo i neće moći ni ubuduće.

Kako ja vidim, i na izborima koji slijede pobijedit će Savo Minić, Željka Cvijanović, SNSD i Milorad Dodik. A tranzicije nekih drugih stranaka će biti, još nisu ni izgubili izbore, a već najavljuju potrese iz Bijeljine.

Kada govorite o budućnosti Republike Srpske, šta smatrate njenim najvećim problemom u narednih deset godina: odlazak stanovništva, ekonomiju, demografiju, političke odnose u BiH ili nešto drugo?

Sve to što ste nabrojali jesu problemi, ne unikatno naši, već ih dijelimo i s regionom, ali i s kontinentom na kojem živimo. Nažalost, za razliku od ostatka kontinenta, pa i regije, ovdje su i odluke uslovljene ne logikom rješavanja problema, već logikom kako napakostiti Republici Srpskoj određenim potezima iz Sarajeva. Evo, kada pominjete ekonomiju, ne vidim kako je sprečavanje istočne interkonekcije toliki niz godina donijelo bilo šta dobro, osim što je spriječilo hiljade radnih mjesta u Posavini, industrije koja bi mahom ovdje došla iz EU zbog niske cijene gasa.

Ili zašto se onemogućava aerodrom u Trebinju. Iz Sarajeva se stalno pitanje ekonomije stavlja u drugi plan u odnosu na plan broj jedan: uništiti Republiku Srpsku. To se može lako dokazati i na drugim problemima koje ste naveli. Meni kao političaru iz Republike Srpske zato je imperativ pronalaženje što veće samostalnosti radi mogućnosti da sami rješavamo probleme, jer u Sarajevu ne žele da ih rješavaju kako bi Srbi u nekom trenutku odustali od sebe, svoje zemlje i svojih kuća. To se neće desiti, mi pobjeđujemo na unutrašnjem i na geopolitičkom planu, u velikom stilu vratili smo se na međunarodno finansijsko tržište, Republika Srpska je usred najvećeg investicionog ciklusa u svojoj istoriji i pred nama je doba najveće promjene koja je globalna - na djelu je velika tehnološka revolucija planete.

S energetskim sektorom kao temeljem, mislim da imamo i znanja i snage da postanemo važan centar za najveće kompanije svijeta i da napravimo data centre koje bi one zakupile. Iz toga ide ukupna modernizacija privrede i put ka ekonomiji znanja, samim tim bolje i kvalitetnije obrazovanje, fleksibilan bankarski sektor. U kombinaciji sa uvijek dobrom hranom, vodom i životnom sredinom - Republika Srpska ima potencijal da bude najljepše mjesto za život. Sa onim što smo do sada uradili, siguran sam da ćemo u tome uspjeti.

SNSD godinama insistira na vraćanju nadležnosti RS-u i snažnijoj autonomiji entiteta. Šta je Vaš krajnji politički cilj – snažnija RS unutar BiH ili RS izvan BiH?

Želimo trajno politički sigurnu, institucionalno sposobnu i ekonomski održivu Republiku Srpsku. U sadašnjim okolnostima konkretan, legitiman i ostvariv cilj jeste snažnija Republika Srpska unutar dejtonske Bosne i Hercegovine, sa nadležnostima koje joj pripadaju i bez stalnog pokušaja da se svaki zajednički posao pretvori u novu centralnu nadležnost.

Političar mora razlikovati istorijsku želju, ustavnu raspravu i program koji zaista može provesti u jednom mandatu. Istovremeno, smatram da pravo naroda da razgovara o svojoj budućnosti ne može biti zabranjena tema. Ako se BiH vrati logici dogovora na kojoj je nastala, Republika Srpska može biti snažna i sigurna unutar nje. Ako neko taj dogovor trajno mijenja bez pristanka Republike Srpske, onda sam proizvodi krizu povjerenja u cijeli okvir.

Ako je scenarij secesija, kako bi to bilo moguće bez ugrožavanja mira i Dejtonskog sporazuma?

Svaki dobronamjeran i racionalan političar zna da je mirna promjena bilo kojeg ustavnog poretka moguća samo uz prethodni politički sporazum domaćih aktera, jasan demokratski legitimitet, pravno uređenu proceduru i prihvatanje relevantnih međunarodnih faktora. To ne znači da Republika Srpska treba da se odrekne prava da brani svoj položaj ili da razgovara o svim političkim scenarijima.

Vi pripadate generaciji koja bi narednih nekoliko decenija trebala živjeti s posljedicama današnje politike. Može li se BiH još 20 ili 30 godina održavati na politici permanentnog sukoba Sarajeva i Banje Luke ili je potreban potpuno drugačiji odnos?

Možda i može, ali to na kraju nikome nije isplativa računica. Dakle, previše vremena gubimo na krize koje se često završe povratkom na isto mjesto. Potrebno je da Sarajevo prestane funkcionalnost poistovjećivati sa centralizacijom i siguran sam da bi Banja Luka znala odgovoriti na takvu promjenu politike. U ovom trenutku dogovorio bih jednu ograničenu zajedničku agendu za jedan mandat, a koja uključuje infrastrukturu, energetiku, slobodno kretanje robe i kapitala, borbu protiv organizovanog kriminala i obaveze na evropskom putu u skladu sa dejtonskim okvirom. 

BiH je formalno na evropskom putu, dok je predsjednik Vaše stranke ove godine govorio da više nema razloga vjerovati u evropske integracije. Da li je Igor Dodik za članstvo Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji – da ili ne?

Evropska unija jeste naše najvažnije tržište i prostor u kojem veliki dio naših ljudi već živi, radi i obrazuje djecu. Standardi uređene uprave, pravne sigurnosti, konkurencije i zaštite potrošača potrebni su nam čak i kada bismo zanemarili samo članstvo. Evropske integracije BiH moraju prestati da budu štap i šargarepa za pokušaje da se tobože zarad nekog vremenski neodređenog članstva u EU uđe u proces razvlašćivanja Republike Srpske.

Republika Srpska neće pristati ni na šta na šta ne bi pristali građani Baskije, Flandrije ili Bavarske. Ako EU želi da BiH primi tako da racionalno sagleda demokratski kapacitet dejtonske BiH, koja je jedina održiva, onda istorija pokazuje da je Republika Srpska tim integracijama dala najveći doprinos. Ukoliko se pokuša sa EU integracijama kao instrumentom razbijanja Republike Srpske - od tog posla nema ništa.

Ono što zaista povećava odgovornost institucija i kvalitet života treba usvojiti bez izgovora. Tamo gdje se pod nazivom reforme pokušava izvršiti centralizacija, potreban je unutrašnji politički dogovor, a ne nametanje.

Ako je odgovor da, EU od BiH traži funkcionalne institucije, vladavinu prava i sprovođenje reformi, a Evropski parlament je kritikovao upravo politike SNSD-a kao nespojive s evropskim putem. Kako onda pomirujete politiku SNSD-a i članstvo u EU?

Evropski parlament, kao najmanje važan organ u pogledu naših evropskih integracija, rekao je da treba da poštujemo zakone koje u BiH nije donijela Parlamentarna skupština BiH, nego ih je nametnuo Kristijan Šmit, što je priznalo samo političko Sarajevo i politički sudovi u njemu.

Ako se izbori za najviše zakonodavne organe sprovode po zakonu koji nije donio zakonodavac, već je nametnut od pojedinca, onda to nije vladavina prava već anomalija. Oni koji to smatraju demokratijom ne treba da se čude kada ne pređu cenzus na posljednjim izborima u njemačkim pokrajinama. Muka je i evropskom čovjeku od briselske administracije i birokratije koja gubi dodir sa realnim i pod maskom nekih tobože evropskih vrijednosti dovodi do suludih odluka koje su direktno na štetu Evrope i njenih građana.

I u tom kontekstu, SNSD je već deceniju ispred ostatka konkurencije u svojoj stranačkoj diplomatiji. Mi smo stranka Evrope koja se rađa, vaše pitanje ide iz ideologije Evrope koju će
birači tamo smijeniti.

SNSD se protivi uvođenju viza ruskim državljanima i usklađivanju s dijelovima evropske spoljne politike. Ako dođe trenutak kada Brisel kaže: bez usklađivanja spoljne politike nema
članstva - birate li EU ili dosadašnji odnos s Rusijom?

Ne mislim da će do toga uopšte doći, to vi opet imate fragmentiran sluh i vid za politička kretanja u Evropi. Ali na ovo vaše pitanje moram reći, da ne bude da samo kritikujem Sarajevo - raduje me da važni politički predstavnici Bošnjaka sve glasnije govore o potrebi da i oni kao mali narod vode izbalansiranu spoljnu politiku i imaju dobre odnose i na istoku i na zapadu. Da li se iko zapitao, šta bi Bošnjaci dobili uvođenjem viza za građane Rusije i Turske? Republika Srpska ne traži neprijatelje i nerazumijevanje u svijetu. Mi na svim stranama, u šta se možete uvjeriti, imamo i tražimo prijatelje i partnere. Kad neko od nas
očekuje da učestvujemo u njegovoj svađi sa nekim - mi to, naravno, nećemo uraditi kao ljudi koji drže do sebe.

U svakom slučaju ne želimo da bilo kojim ishitrenim potezom gradimo neprijateljstvo prema ruskom narodu, brišemo kulturne veze ili prekidamo svaki zakonit ekonomski odnos sa Rusijom. Mislim da će nam u nekom narednom periodu i u Sarajevu biti zahvalni zbog ove principijelne politike. 

Kako Vi uopšte doživljavate Bosnu i Hercegovinu? Kao svoju državu koju treba mijenjati, kao nužan dejtonski okvir u kojem postoji Republika Srpska ili kao državu od koje bi se Republika Srpska jednog dana trebala odvojiti?

Bosna i Hercegovina je država u međunarodnopravnom smislu i dejtonski ustavni okvir u kojem Republika Srpska ostvaruje svoj politički subjektivitet. Republika Srpska je moja primarna politička zajednica, mjesto mog identiteta i odgovornosti. Te dvije činjenice ne moraju biti u sukobu, osim ako neko od mene traži da pripadnost BiH dokazujem tako što ću pristati na manje Republike Srpske.

Državi nije potrebna neka uniformna emocija, kako mi često imamo osjećaj da se želi u Sarajevu. Potrebni su joj prihvaćen ustav, pravna sigurnost i uvjerenje da nijedna strana ne može trajno nadglasati drugu u pitanjima njenog identiteta i političkog statusa. Ako pričamo o emocijama, ja volim Republiku Srpsku kao državu i to je emocija 95% građana u njoj.

Da li će ona to postati zavisi od toga da li će se u Sarajevu nastaviti sa nasrtajima na dejtonski poredak i učiniti ga nepostojećim. To je realna politika.

Vaša porodica je gotovo tri decenije jedna od politički najuticajnijih u Republici Srpskoj. Razumijete li građane koji Vaš ulazak u politiku vide kao stvaranje političke dinastije?

Poštujući baš građane i njihov sud, ja sam se kandidovao imenom i prezimenom u izbornoj jedinici u kojoj živim, sa porodicom koju sam zasnovao, u kojoj radim i u koju sam se vratio nakon školovanja i karijere u inostranstvu. Građanima je na raspolaganju da na jedan demokratski način ocijene moj dosadašnji rad i izaberu ili ne izaberu me na poziciju za koju sam se kandidovao. I da zaključim - kandidovao sam se i u izbornoj jedinici gdje je SNSD-u najteže. To nije lakši put, to je jedini put. I to je važna lekcija mog oca koju sam naučio - pravi put je obično onaj teži. Ponosan sam na njega što je Republika Srpska danas snažnija jer na raskrsnicama nikada nije pogriješio.