Kako je Njemačka dobila nekrunisane kraljeve haosa: Užas je njihova furka, a centar su doveli do potpunog očaja

Rast i pobjeda koju je zabilježila krajnja ljevičarska partija Die Linke na izborima u Berlinu daleko je od samo još jednog rezultata pokrajinskih izbora u jednoj evropskoj državi.

Upravo ono što se dogodilo u glavnom gradu Njemačke, predstavlja do sada neviđen zaokret i proboj ljevice na područja kakav se ne pamti još od ujedinjenja ove zemlje.

Političko pomjeranje kojem se svjedoči ovih dana jasan je pokazatelj kako je u Njemačkoj sve glasniji unutarpolitički sukob, koji je prvobitno tinjao, ali i koji iz mjeseca u mjesec poprima sve širi kontekst u kojem poprilično beskarakterni politički lijevi i desni centar sve manje ima prostora za adekvatan odgovor.

Ljevičarska stranka Die Linke odnijela je na izborima u Berlinu ubjedljivu pobjedu s 25,7 posto glasova. Slijedi ih CDU s 18,8 posto, krajnje desni AfD sa 16,3 posto, Zeleni s 14,3 posto i SPD s 12,1 posto.

Procentristička koalicija (CDU i SPD) koja je do sada "držala vodu" i zvanično je s ovim rezultatima ugasila bilo kakve snove o obnovi savezništva. CDU i SPD na ovom nivou postali su samo još jedni u nizu onih stranaka koji će svakako biti dio eventualnih pregovora o koaliranju, ali će njihovo mjesto na tim okupljanjima biti daleko od vrha stola.

To se naročito odnosi na SPD koji je rezultatom od 12,1 posto postigao svoj najgori rezultat ikada na izborima u pokrajini Berlin.

S druge strane, desničarski AfD je ostvario svoj najbolji rezultat ikada u Berlinu sa 16,3 posto, postavši treća najjača stranka.

Posebno dobro se pokazao na istočnoj periferiji grada.

Upravo između desničarskog i ljevičarskog ekstrema, kao i njihovog rasta na izborima, zapravo može stati cijela suština politike koja proteklih mjeseci doživljava svojevrsnu kulminaciju na prostoru Njemačke.

Konkretno kada se govori o stranci Die Linke, treba podsjetiti kako je na državnom nivou prije izbora 2025. godine, stranka bila gotovo pa ugašena na ovom nivou, a unutarstranački sukobi prvenstveno s dotadašnjom perjanicom Sahrom Wagenknecht predstavljali su ogroman teret za dotadašnje rukovodstvo koje se našlo pred potpunim stranačkim haosom i rasulom.

Međutim, promjena taktike, približavanje mladim glasačima, potpuna politička digitalizacija i promoviranje retorički nadmoćnih političara poput mlade Heidi Reichinnek, samo su neki od razloga zašto se Die Linke nakon izbora 2025. godine popeo na skoro devet posto glasova.

Takav zamah prenio se i na niže nivoe, gdje je Die Linke i ranije, a naročito u istočnom dijelu Njemačke, ostvarivao i više nego solidne rezultate. Međutim, posljednji proboj u Berlinu jasan je pokazatelj kako stranka očigledno sve više pronalazi put i do zapadnih dijelova grada gdje su decenijama unazad bili u najmanju ruku nepoželjni.

Naravno, uspjeh Die Linkea ne može se isključivo pripisati unutarstranačkim promjenama, političkom i strateškom zaokretu stranke. Na primjeru glavnog grada, stranka je jasno iskoristila problem i zastoj na pitanjima koja godinama muče stanovnike glavnog grada.

To nisu najveća geopolitička pitanja današnjice. Problemi koji muče građane Berlina na nižem su nivou, ali upravo zbog toga mnogo više i dotiču građane - stambena politika, jeftinije stanovanje, a samim tim i znatno niži ostali troškovi života koji se vežu uz to.

Za razliku od CDU-a i SPD-a koji su nudili poprilično "sterilne" i bezidejne mjere, Die Linke se odlučio na radikalan prijedlog - eksproprijacija velikih stambenih korporacija. Na ovaj način će, prema njihovom planu, stotine hiljada stanova biti preneseno u državno vlasništvo. U početku, stranka planira stvoriti javnu korporaciju. Ova korporacija bi uzimala potrebne kredite, kupovala stambeni fond, a kasnije bi njime upravljala.

Prema procjenama, socijalizacija bi državi dala kontrolu nad otprilike 240.000 dodatnih stanova. To bi povećalo udio stambenog prostora u javnom vlasništvu sa sadašnjih 20 posto na više od 30 posto. Stanari u državnim stambenim preduzećima već u prosjeku plaćaju znatno niže stanarine od onih u privatnim nekretninama. Ljevica smatra da bi se to trebalo odnositi i na stambeni fond koji će biti stečen.

Ova politika, iako je poprilično riskantna iz više uglova, očigledno je privukla najveći broj mladih glasača koji su i ovaj put u najvećoj mjeri glasali za Die Linke. Ko ima najveći problem kada je riječ o najmu stanova? Upravo mladi ljudi, a Die Linke je to prepoznao i ponudio dovoljno drugačiji model koji je izazvao i najveće interesovanje među mlađom populacijom.

Ono što je u svemu tome posebno interesantno jeste i činjenica da Ljevicu na političkom planu nisu poremetile kontroverze koje se odnose na povezanost stranke s članovima ozloglašenih klanova te optužbe da je dio stranke antisemitski nastrojen.

Tokom završnog dijela izborne kampanje, Elif Eralp je naglasila da se stranka zalaže za pravo Izraela na postojanje i da ona sama želi provoditi "sveobuhvatnu politiku zaštite jevrejskog, muslimanskog i palestinskog života".

AfD sve vidljiviji

Dok Ljevica zadovoljno trlja ruke u Berlinu, slično bi se moglo reći i za desničarski AfD koji je u pokrajini Mecklenburg-Zapadna Pomeranija ostvario nevjerovatan rezultat od 38,2 posto te uspio privući i veliki broj ljudi koji uopće nisu glasali na izborima 2021. godine.

AfD je ostvario značajan napredak među radnicima u fizičkom i administrativnom sektoru, samozaposlenima i penzionerima - u svim starosnim grupama. Iako nisu uspjeli ostvariti rezultat koji će im omogućiti vlast, rukovodstvo AfD-a rezultat u ovoj pokrajini može iskoristiti kao zamah za dalji rast i širenje utjecaja stranke na zapad Njemačke.

Rezultatima izbora poput onih u Mecklenburgu, desničari će nastojati poslati pozitivniju poruku potencijalnim glasačima, naročito onima koji su nezadovoljni CDU-om.

Alice Weidel i Timo Chrupalla jesu stranku proglasili narodnom strankom, ali ona je to prije svega u istočnonjemačkim saveznim pokrajinama i istočnom Berlinu. Sljedeći izbori održavaju se u zapadnoj Njemačkoj, gdje mnogi građani AfD gledaju znatno kritičnije, između ostalog i zato što stranka pokazuje simpatije prema Trumpu i Putinu.

Za razliku od ekstremne desnice i ljevice koji bilježe historijske rezultate u pokrajinama Berlin, Saksoniji-Anhalt (pobjeda AfD-a) i Mecklenburgu, stranke lijevog i desnog centra, SPD i CDU, imaju znatno manje razloga za zadovoljstvo.

Napetosti oko penzione i drugih reformi na državnom nivou, konstantna politička previranja i neslaganja oko ključnih politka, nikada manja popularnost njemačkog kancelara, "spustili" su nepovjerenje i na niže nivoe vlasti te su doveli Njemačku u područje mnogo veće destabilizacije nego što se očekivalo kako u državi tako i na prostoru EU.

Upravo je u tome možda i najveći problem tradicionalnih njemačkih stranaka. Dok CDU i SPD pokušavaju pronaći prostor između sve većeg broja različitih interesa, Die Linke i AfD svoje poruke svode na nekoliko tema koje birači mogu direktno povezati sa vlastitim životom. Njihova rješenja možda nisu jednostavna, jeftina niti lako provediva. Daleko su i od idealnih, često su i više nego kontroverzna.

Međutim, u politici koja danas dominira Evropom, čini se kako najstabilnije rješenje građanima više nije prva opcija. Dovoljno je ponuditi nešto što će širem puku biti jasno i direktno vezano za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba pa makar u širem kontekstu izgledalo potpuno i do kraja neprovodivo.

Evropska politika danas je takva, a tradicionalne stranke još uvijek su bez pravog odgovora.