Ko je bio Raif Dizdarević: Jedini Bošnjak koji je obavljao tri moćne funkcije u Jugoslaviji i dokazani antifašista

Raif Dizdarević je rođen 9. decembra 1926. godine u Fojnici u porodici Ševkije koji je bio sudski činovnik i majke Selime koja je bila domaćica. Imao je šestero braće i tri sestre.

Svih sedmorica braće Dizdarević su tokom Drugog svjetskog rata pristupili Narodnooslobodilačkoj borbi i partizanima, a trojica su poginula ili ubijeni, uključujući i Ziju Dizdarevića poznatog pisca koji je ubijen u Jasenovcu. Sam Raif se partizanima pridružio u ljeto 1943. godine sa samo 16 godina, a 1945. je postao član Komunističke partije. Do 1951. godine bio je u Službi državne bezbjednosti, a nakon toga je počela jedna od najplodonosnijih diplomatskih karijera.

Za ambasadora u Bugarskoj imenovan je 1951. godine u jeku sukoba Tito-Staljin dok se Bugarska čvrsto držala sovjetske linije. Ambasada Jugoslavije je bila izložena raznim pritiscima i provokacijama, a sam Dizdarević je naveo da je u svome radnom stolu držao pušku.

Njegova diplomatska karijera se nastavila razvijati imenovanjem za ambasadora u Moskvi 1956. godine u vrijeme otopljavanja odnosa Jugoslavije i Sovjetskog saveza. Od 1963. je bio ambasador u Pragu, a zatim od 1972. godine pomoćnik sekretara (ministra) vanjskih poslova.

Od 1978. do 1982. godine je bio predsjednik Predsjedništva Socijalističke republike Bosne i Hercegovine. Od 1984. do 1987. godine je bio Savezni sekretar za vanjske poslove, a nakon smrti Hamdije Pozderca od aprila 1988. godine do maja 1989. godine.

u poslijeratnom periodu, Dizdarević je napisao tri knjige "Od smrti Tita do smrti Jugoslavije", "Put u raspad: sudbonosni podvig Jugoslavije" i "Podsjećanja na istorijsko NE staljinizmu – događaj koji je opredijelio budućnost Jugoslavije".

Svoju ličnu arhivu je 2014. godine predao Arhivu Bosne i Hercegovine. Građa će se moći koristiti isključivo u naučno-istraživačke svrhe, a bit će dostupna i tri godine nakon smrti njegovog predavaoca, dok će manji dio građe biti dostupan i pet godina nakon smrti.

Raif Dizdarević je tokom svog čitavog života bio uvjereni antifašista, a i u jesen života je zadržao britak um i komentarisao društveno-političku situaciju.

"Mislim da svi mi u BiH treba da shvatimo da nam ništa neće u ovom teškom stanju pasti s neba. Bit će dobro onoliko koliko se mi organizovano budemo borili i izborili. To moramo raditi bez kolebanja i salonskog antifašizma, već s borbenim antifašizmom, ujedinjeni.Od kukanja nemamo ništa, već moramo nešto učiniti kako bismo promijenili ovo stanje koje i suviše dugo traje u BiH. Ja vjerujem da je to moguće i da se može mnogo učiniti samo ako se stvari ne prepuste nekom uzaludnom iščekivanju", kazao je 2020. godine prilikom obilježavanja godišnjice oslobođenja Tuzle u Drugom svjetskom ratu.

U razgovoru za Klix.ba Dizdarević je naglasio da je budućnost Bosne i Hercegovine u NATO-u i Evropskoj uniji.

"Svaka druga alternativa bi bila krajnje loša. Mi ne možemo kao neke naše komšije da plivamo između Moskve i Brisela. Pripadam generaciji koja je ljubomorno čuvala nezavisnost, samostalnost i dostojanstvo Jugoslavije i bio sam alergičan na sve pojave ponašanja kada neko ne vodi računa o dostojanstvu zemlje. Jako želim da BiH uđe u NATO, ne zato što volim NATO već zato što bi taj ulazak značio da neko ko ima alat garantuje unutrašnju sigurnost BiH jer vidite da se rastače i unosi toliko mržnje, podjela, apsolutizacije etničkog. Mi smo zaista dovedeni u stanje nekog bezizlaza i ako hoćemo da se vratimo u Evropu, onda je normalno da tražimo put u NATO pa u EU", rekao je Dizdarević.

O raspadu Jugoslavije, Dizdarević je govorio da je grijeh na komunistima i greškama koje su napravili.

"Kasnili smo sa nastavkom ustavnih promjena. Čim smo stali na pola puta, pa ni dole, ni tamo, stvorio se prostor za sukobljavanje. Drugo, stalno smo kasnili sa radikalnom privrednom reformom. Treće, nismo poduzimali neke korake za jačanje demokratske atmosfere u zemlji. Sve je to otvaralo prostor onome što će se pojaviti", govorio je Dizdarević.

Za Slobodana Miloševića je govorio da je bio najveće zlo koje se pojavilo i iz kojega je proistekao raspad Jugoslavije.

Dizdarević je bio jedan od posljednjih autentičnih svjedoka vremena stvaranja Jugoslavije, njenog vrhunca i raspada, ali i svjedok moderne Bosne i Hercegovine. Nacionalno se izjašnjavao kao Bošnjak. U demokratskom periodu nije se učlanio ni u jednu političku partiju jer kako je govorio: "Moje stranke je nestalo, a svoja uvjerenja ne mislim mijenjati".