Život i smrt Ratka Mladića: Oda beščašću neprijatelja civilizacije iza kojeg ostaju samo zločin i trajna sramota

Životni put Ratka Mladića je trajno označen kao put ratnog zločinca i u svijesti Evrope i svijeta bit će zapamćen kao jedan od najvećih zločinaca modernog doba.

Kada su nakon završetka Drugog svjetskog rata uspostavljene Ujedinjene nacije, a u Evropi formirana i Evropska unija, vjerovalo se da se na evropskom tlu više neće ponoviti zločini koji su obilježili Drugi svjetski rat. Razina zločina Drugog svjetskog rata je dovela do pravnog definisanja zločina genocida, ali istinski se vjerovalo da to neće biti i primjenjivano na tlu Evrope.

Ratko Mladić je prema riječima profesora Husnije Kamberovića bio izvršilac genocida, dok je arhitekta bio Radovan Karadžić. Ono što je bitno istaći je da je Ratko Mladić jako dobro znao da su zločini koje on čini genocid.

Mladić je bez obzira na sve bio obrazovan vojni oficir i u maju 1992. godine je prilikom sjednice tzv. Skupštine bosanskih Srba i definisanja ratnih ciljeva prepoznao da se radi o genocidu. To samo pojačava ličnu krivicu Mladića koji je time dokazao da je znao da će njegovi zločini biti genocid.

Prvostepena presuda Ratku Mladiću objavljena je u četiri toma i na 2.527 stranica.

Na ovim stranicama su do detalja opisani zločini Ratka Mladića. Mladić je osuđen za genocid, progone kao zločin protiv čovječnosti, istrebljenje kao zločin protiv čovječnosti, ubistvo kao zločin protiv čovječnosti, ubistvo kao kršenje zakona i običaja ratovanja, deportacija kao zločin protiv čovječnosti, nečovječna djela/prisilno premještanja, protupravno terorisanje civila, protupravni napadi na civile, uzimanje talaca.

Dakle, Mladić je skupa sa vojskom kojom je komandovao pobrinuo da počini najdokumentovanije zločine u modernoj historiji.

Za svaku tačku po kojoj je osuđen Tužilaštvo je moralo do detalja opisati mehanizam zločina, a to uključuje i dokazivanje genocida kao zločina kojeg je u pravnoj struci posebno teško dokazati.

Vlasti u Republici Srbiji i bh. entitetu Republika Srpska negiraju zločine i posebno genocid, ali takvi postupci ne čine zločine manjima, nego štaviše tjeraju više ljudi da se zaista krenu informisati o onome što je počinjeno, a tamo ih dočeka obiman materijal Suda u Hagu, ali i brojna svjedočanstva preživjelih i desetine historijskih radova koji su već objavljeni.

Izglasavanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija nije bilo neophodno da bi se potvrdio genocid, ali je na simboličan način pokazala da svijet ipak jasno prepoznaje zločine koji su rušili temelje moderne civilizacije.

Odbrana "zapadne civilizacije" je jedan od narativa koji su zločinici koristili da opravdaju agresiju na Bosnu i Hercegovinu i zločine, ali su u moderno doba taj narativ preuzele i mnoge krajnje desničarske organizacije u Evropi i svijetu. Treba se prisjetiti da je napadač na džamiju u Christchurchu na Novom Zelandu između ostalog bio inspirisan i agresijom na Bosnu i Hercegovinu. Ono što se u neku ruku može nazvati paradoksom jeste da su upravo ti "branitelji zapadne civilizacije i kršćanstva" tako što su počinili genocid rušili temelje civilizacije.

Ratko Mladić nije samo bio neprijatelj Bosne i Hercegovine, Bošnjaka, muslimana, Mladić je čineći zločine u suštini bio neprijatelj ideje Evrope i ljudskog napretka.

Barbar je izraz koji je u historijskom i političkom rječniku ima pogrdno značenje, a djelovanje Mladića i Vojske Republike Srpske je u suštini upravo to barbarizam. Ubijanjem u Bosni i Hercegovini, Mladić nije rušio samo Bosnu i Hercegovinu nego je rušio nadu u svijet u kojem postoji odgovornost.

Iza Ratka Mladića osim zločina koje je počinio, a za počiniti zločine nije potrebna hrabrost nego samo nekontrolisana sila zapravo ne ostaje ništa vrijedno spomena. U ratu u kojem je imao neviđenu tehničku nadmoć svoje vojne i političke ciljeve nije ispunio. Država Bosna i Hercegovina i Bošnjaci žive na rijeci Drini od Goražda, preko Srebrenice, Diviča do Janje.

Memorijalni centar Srebrenica je postao međunarodno središte za izučavanje genocida, a u njemu radi visokoobrazovana omladina koja se da je bilo po Mladićevoj volji nije trebala ni roditi. Vojska kojom je Mladić komandovao više ne postoji. Prijetio je Mladić i da će srušiti mostove Sarajeva, a Sarajevo ne samo da postoji nego je postalo i ljepše i bogatije nego što je bilo, a ima i više mostova. Priča o Mladiću je priča o sramoti, a posljednje godine njegovog života su bile jednako nedostojanstvene kao i njegov život.