Od skrivanja do doživotne kazne: Ratko Mladić je 16 godina izbjegavao pravdu, ali je završio kao osuđenik za genocid

Mladić je pravomoćno osuđen po 10 od 11 tačaka optužnice i to za genocid u Srebrenici, progon civilnog stanovništva, istrebljenje i ubistva, deportacije i nehumana djela, terorisanje i protivpravne napade na Sarajevo i uzimanje vojnika UN-a za taoce.

Krivični progon Mladića počeo je 24. jula 1995. godine, kada je Međunarodni krivični sud u Hagu podigao optužnicu protiv tadašnjeg glavnokomandujućeg Vojske Republike Srpske.

Prvobitna optužnica, koja je uključivala zločine protiv čovječnosti, proširena je 16. novembra iste godine, odnosno nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, kako bi se obuhvatili ratni zločini na području Srebrenice.

Iako je formalno bio bjegunac od međunarodnog tribunala, Mladić nije uhvaćen sljedećih 16 godina. U ovom periodu, Mladić je viđen na utakmici nogometne reprezentacije tadašnje Jugoslavije u martu 2000. godine, a pojedini izvještaji koji su procurili u javnost govorili su da prelazi i međunarodne granice.

Pet godina nakon što je primjećen na nogometnoj utakmici, odnosno 2006. godine, beogradski list Politika je objavio izvještaj u kojem se navodilo da je do juna 2002. godine Mladić boravio u kasarnama VRS-a, ali i Vojske Jugoslavije.

Tačnije, u izvještajima se navodi da je boravio do trenutka kada je Narodna skupština Srbije usvojila zakon o saradnji s tribunalom u Hagu.

Ipak, i nakon usvajanja ovog zakona, Mladić nije uhapšen. Od 2002. do 2011. godine, srpske vlasti su tvrdile da ga "ne mogu pronaći", dok su međunarodne snage, koje su tada još bile aktivne na području BiH, naglašavale "veliki rizik" vojne akcije koja bi dovela do njegovog hapšenja.

U tom periodu izlazili su brojni izvještaji o njegovim kretanjima, a u dva navrata je u javnost puštena i lažna informacija da je došlo do njegovog hapšenja.

Bez obzira na intenzivan pritisak međunarodne zajednice, vlasti u Srbiji nisu hapsile Mladića, dok je tadašnji visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown s javnih funkcija uklonio 58 osoba zbog pomaganja u skrivanju ovog bjegunca.

Zbog činjenice da Mladić nije uhapšen Srbija je čak dobijala i konkretne kazne od Evropske unije, koja je suspendovala razgovore o članstvu ove zemlje u EU 1. maja 2006. godine, kada je istekao rok za hapšenje koji je dala tadašnja glavna tužiteljica Međunarodnog tribunala u Hagu Carla Del Ponte.

Ona je tada rekla i da vlasti u Srbiji znaju gdje se Mladić nalazi, ali da ne rade na njegovom hapšenju. Tada je navela i da Mladić živi u Srbiji od 1998. godine.

Mladić je konačno uhapšen 26. maja u selu Lazarevo, gdje se krio u kući koja je pripadala njegovoj porodici, a već narednog dana je donesena odluka o njegovom izručenju u Hag, gdje je izručen 31. maja.

Sljedećih šest godina trajao je pravosudni proces sa stotinama svjedoka, hiljadama dokumenata i drugih materijalnih dokaza. Kulminirao je 22. novembra 2017. godine, kada je Mladić prvostepeno osuđen na doživotni zatvor. Presuda je potvrđena 8. juna 2021. godine, kada su odbijene sve žalbe Mladićeve odbrane.

Potraga za Mladićem trajala je 16 godina, a glavni razlog za to je bila otvorena podrška dužnosnika Srbije i RS-a njegovom izbjegavanju dolaska pred lice pravde. Zaštita je dolazila sa samog vrha srpske vlasti i vojske, ali ni ona nije trajala vječno. Mladić je za svoje zločine, uključujući i genocid u Srebrenici, ipak odgovarao.