Nakon šest mjeseci rata s Iranom, SAD je preusmjerio fokus i glavni prioritet
Trump je na početku sukoba najavljivao da će rat trajati četiri do pet sedmica, ali izlaz iz krize ni nakon pola godine nije na vidiku. Memorandum o razumijevanju iz juna, koji je trebalo da otvori put ka okončanju rata, u međuvremenu je propao, dok su američke zalihe ključnog naoružanja smanjene, pa se administracija više okrenula ekonomskom pritisku na Teheran nego novim udarima.
Kako se rat razvijao, mijenjali su se i američki prioriteti. Među najvažnijima je sada ponovno otvaranje Hormuškog moreuza, plovnog puta kojim je prolazilo oko 20 posto svjetske nafte. Iran ga je iskoristio kao tačku pritiska na globalnu ekonomiju, a njegovo gotovo potpuno zatvaranje podiglo je cijene goriva i đubriva te izazvalo politički i ekonomski pritisak u SAD-u.
Washington tvrdi da je ostvario taktički uspjeh u slabljenju iranskih vojnih kapaciteta, ali niz ključnih ciljeva ostao je neispunjen. Među otvorenim pitanjima je i sudbina oko 440 kilograma obogaćenog uranija za koji se vjeruje da je zatrpan ispod tri lokacije koje su prošle godine bombardovali SAD i Izrael. Trump je ranije naveo da bi taj materijal bio uništen "u bliskoj koordinaciji i saradnji s Islamskom Republikom Iran, kao i s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju".
Američki predsjednik je više puta tvrdio da je moreuz otvoren. U razgovoru za radio emisiju Glenna Becka rekao je: "To je funkcionalan moreuz. Da, s vremena na vrijeme ispaljen bude dron ili raketa ili nešto slično, ali to je veoma funkcionalan moreuz."
Administracija je među ciljevima navodila i uništenje iranskog raketnog programa, vojnoindustrijske baze i mreže regionalnih saveznika Teherana. Iako su SAD i Izrael brzo uspostavili zračnu nadmoć, Iran je nastavio izvoditi napade u regiji, uključujući udare dronovima na brodove koji plove moreuzom. Dodatne tenzije izazvale su i Trumpove prijetnje Omanu, kao i zastoj u pokušajima da se kroz dogovor obustave borbe i ograniči utjecaj iranskih saveznika u regionu.
