Slovenska rediteljica Urša Menart: Sarajevo je fascinantno, uvijek mi je zanimljivo biti u većem gradu od Ljubljane

Njen film "Sve što nije u redu s tobom" bit će predstavljen u okviru Takmičarskog programa - dugometražni igrani film na SFF-u. Film je nastao u koprodukciji Slovenije, Njemačke i Srbije.

Priča prati Marušu, koja nakon majčine smrti prolazi kroz emotivni slom, te njeno online prijateljstvo s Aljom, medicinskom sestrom koja živi u malom njemačkom primorskom gradu. Njih dvije povezuje humor i osjećaj da se suočavaju sa sličnim životnim problemima, ali njihov odnos dobija novu dimenziju kada se konačno upoznaju uživo.

Film možete pogledati večeras u Narodnom pozorištu Sarajevu u 19 sati i sutra, 17. augusta u Cineplexxu u 15 sati.

Od CineLinka do premijere na Sarajevo Film Festivalu

Rediteljica nam je otkrila kako se osjeća u ponovnom susretu sa Sarajevom i festivalom na kojem je njen projekat već boravio u razvojnoj fazi.

"S filmom 'Sve što nije u redu s tobom' bili smo već u Sarajevu na CineLinku. Tako da za ovaj film je ovo treći put da je ovdje, a i za mene. Međutim, ovo je prvi put da prikazujem svoj film i jako mi je drago da smo tu. Osjećali smo podršku festivala već od početka. I malo se osjećamo kao da se vraćamo kući", kazala je.

Govoreći o povratku na Sarajevo Film Festival i iskustvu koje je prethodilo ovogodišnjem izdanju festivala, istakla je koliko joj je značilo poznanstvo s ljudima koje je upoznala još tokom CineLinka, ali i prilika da sada pred sarajevskom publikom predstavi ono što je iz te podrške proizašlo.

"S druge strane, malo je lakše kad smo već bili tu i da smo se upoznali s mnogima na CineLinku. Za mene je posebno drago da sam upoznala već tad neke ljude pa mi onda nije teško. Da, malo mi je lakše sada s filmom. I super mi je što možemo pokazat da ta podrška njihova nije bila bezveze, da smo nešto od toga napravili", dodala je.

O nastanku filma i radu s glumcima

Tematski slojevit scenarij koji istražuje usamljenost i virtuelne odnose zahtijevao je dubinsko istraživanje pa je rediteljica pojasnila šta je poslužilo kao primarni izvor inspiracije i kako su stvarni događaji te pandemijske okolnosti oblikovali nastanak ove priče.

"Krajem 2019. godine sam, u stvari, puno čitala o različitim internet fenomenima. I bila mi je fascinantna ta neka jedna priča o mladoj ženi odnosno djevojci od 20-ak godina, koja je napravila neku internet personu od sebe. Pisala je o svojoj bolesti, o svojoj dijagnozi i putem te svoje priče upoznala prijateljice iz drugih zemalja. To je neka američka priča, to se stvarno dogodilo. Druga djevojka doputovala je u Ameriku da bude s tom djevojkom u Minnesoti, da joj pomaže jer je ona bolesna. Na kraju se ispostavilo da to sve bilo tako kako je ona to predstavljala na internetu", kazala je.

Govoreći o ideji koja je bila početni pokretač za nastanak filma, otkrila je da ju je na pisanje scenarija prvo inspirisala priča o usamljenosti i potrazi za bliskošću na internetu, a da je period pandemije dodatno produbio njeno razmišljanje o potrebi za ljudskim kontaktom i pripadanjem.

"Znači, te neke priče o djevojkama koje su toliko usamljene da izmišljaju razne tužne priče da bi tražile neku pažnju i neke prijatelje na internetu to mi je bio prvi poriv da sam počela to istraživati i pisati. Onda se dogodio COVID i sva ta izolacija. Kod nas u Sloveniji je tada bio baš jako striktan režim. Tad sam primijetila koliko je to važno da ljudi imaju nekoga, koliko nam fali to neko druženje i komunikacija uživo. Tad sam ozbiljno počela raditi na tom scenariju. Pitala sam se šta bi sve mi napravili da imamo bar nekoga negdje. To je bio nekakav motiv", nastavila je.

Okosnicu filma čine dva snažna ženska lika, zbog čega je izbor glumačke podjele bio ključni korak u produkciji, a rediteljica nam je otkrila kako je tekla saradnja s glavnim glumicama i na koji način su one nadogradile originalni tekst.

"Znala sam od početka da je to glumački film. Mislila sam da će taj film propasti bez odlične dvije glavne glumice. Trebalo je ozbiljno raditi na tome - na izboru pa onda na režiji tih glumica. Već godinu i po prije snimanja počela sam s audicijama. Imali smo otvorene audicije, javilo se dosta glumica, radili smo više krugova. Na kraju, te dvije gumice koje sam odabrala, Anuša Kodelia i Klara Kuk, već od prvog kruga, od prvih self-tapea su bile moj izbor", istakla je.

Posebno je istakla kako su glumice svojim tumačenjem dodatno obogatile likove, unijevši u njih osobine koje nisu bile predviđene scenarijem.

"Ono što sam tek kasnije primijetila jeste da su obje u lik uvele nešto suprotno od onoga što je bilo u scenariju. Znači, Anuša je u lik Maruše dovela to da ne bude neka žrtva, da ne bude neko ko je naivan i ko vjeruje u sve te priče, nego da je to neko ko je samopouzdan, ko ima humor, planove i ko nije pasivan. S druge strane Klara, odnosno Alja uvela je to da nije nekakav hladan, manipulativan lik, nego neko ko je stvarno osjetljiv. Unijela je nekakvu ranjivost. I kad smo odradile te audicije, imale smo još godinu dana prije snimanja", navela je.

Potom je nastavila da su glavne protagonistkinje razmišljale o liku, a da je ona još malo radila na scenariju te da su se stvari zajedno razvijale.

Sada je najvažnija reakcija publike

Prikazivanje filma pred festivalskom publikom nosi sa sobom specifičnu odgovornost, a rediteljica je iskreno odgovorila na pitanje da li je prisutna trema i kakva su joj očekivanja od prvih reakcija gledalaca.

"Još uvijek imam tremu. Puno je lakše kad vidiš da film nije zatvoren, da ga ljudi primjećuju i da im je jasno to što smo htjeli te da ga doživljavaju ti koji su ga gledali na prvoj projekciji i da su shvatili to što smo mi htjeli reći. To je uvijek malo lutrija. Nikad ne znaš da li ćeš to što je u tvojoj glavi uspješno prenijeti publici. Nakon ove prve projekcije mi je malo lakše, ali uvijek je tu trema. Najbitnije mi je da znam da je film ozbiljno odrađen, da je dobro odglumljen. A sad, da li je nekome to blizu ili nije... Tu nemam kontrole", navela je.

Pored rada na promociji filma, festivalski dani pružaju priliku i za uživanje u drugim naslovima, pa nas je zanimalo šta se sve nalazi na njenoj gledalačkoj listi i koje posebne ugođaje priželjkuje tokom boravka.

"Pogledala sam, naravno, film 'Fatherland' koji je otvorio festival. Nadam se da ću pogledati 'Everytime', to me zanima, kao i filmovi 'Shame and Money', 'Skateboarding is Not for Girls'... Imam puno nekih na listi. Neću moći sve pogledati ovdje, ali ću ih pratiti sigurno. Neki od njih su i slovenačka koprodukcija, pa se nadam da ću ih vidjeti u Ljubljani. Voljela bih pogledati neki film na otvorenom, to mi je možda najveća želja. Rekli su mi prvi dan da je jedinstveno iskustvo na Ljetnom Coca-Cola kinu na Metalcu, taj outdoor, jedno ogromno platno i super projekcija, pa mi je to plan možda za sutra", dodala je.

Iz Sarajeva nosi posebne utiske i želju da ponovo dođe

Gostovanje u glavnom gradu Bosne i Hercegovine uvijek nosi i lične utiske o samom ambijentu, pa je rediteljica podijelila svoje doživljaje Sarajeva, specifične atmosfere i lokalne gastronomije.

"Ove godine nisam još stigla obići grad, ali jesam prošle godine kad smo bili na CineLinku. Sarajevo je ozbiljan grad. Ja sam iz Ljubljane, koja ima 400.000 stanovnika pa se malo osjeća ta malost. Uvijek mi je zanimljivo biti u nekom malo većem gradu. Sarajevo je fascinantno, to je neka mješavina svega. Prehodaš 200 metara i tu budu sve kulture, sve muzike. A mislim i da ću se udebljati malo! Hrana je odlična. Najbliže našoj kuhinji su punjene paprike i sarme, ali vi ste tu malo kreativniji u tome šta sve nafilate i luk i patlidžane. To mi se baš sviđa. Voljela bih biti tu i po zimi. Nisam bila još na Jahorini nikad, a kad smo bili klinci svi su išli tamo. Odrasla sam uz snowboarding, pa bih voljela doći", kazala je Urša Menart na kraju razgovora za Klix.ba.