Broker kaže da je 100 KM dovoljno da se počne: Kako kupovati dionice i uvećati ušteđevinu

Opisana scena iz filma "Vuk s Wall Streeta (The Wolf of Wall Street)" znatno je doprinijela tome da u javnosti preovladava uvjerenje kako je berza agresivna, bučna kockarnica u kojoj pobjeđuju samo najbeskrupulozniji.

Jedna od posljedica tog mita jeste strah od investiranja na tržištu vrijednosnih papira, zbog čega se ušteđevina najradije čuva u bankama ili "pod krevetom". Međutim, stvarnost je prizemnija i jednostavnija nego na filmskom platnu.

Broker Branko Kecman je u razgovoru za Klix.ba objasnio je šta su zapravo berza i dionice.

Pijaca sa strogim pravilima

"Najjednostavnije rečeno, berza je pijaca na kojoj se kupuju i prodaju vrijednosni papiri kao što su dionice (vlasnički) i obveznice (dužnički vrijednosni papiri)", naveo je Kecman.

Glavna razlika u odnosu na pijacu je u strogoj regulativi. Kupac mora odmah imati spreman novac, dok se novac i vlasništvo nad dionicama prebacuju u roku od dva radna dana od kupovine.

Cijene se formiraju isključivo na osnovu ponude i potražnje, a investirati se može, kako je ukazao Kecman, jedino preko ovlaštenih i certifikovanih brokera koji garantuju sigurnost transakcije.

Ni kockarnica, ni brzo bogaćenje

Jedni na berzu gledaju kao na riskantnu igru, a drugi kao na priliku za brzo bogaćenje. Sagovornik Klix.ba je napomenuo da nijedno od ova dva gledišta nema utemeljenja u stvarnosti.

"U kockarnici zarađuje samo kuća, a da bi jedan dobio, drugi mora izgubiti, što na berzi nije slučaj. Primjera radi, vlasnici dionica evropskih banaka godinama dobijaju dividende, koje su znatno više od kamata na oročenu štednju u istim tim bankama. Ulaganjem ostvarujete viši prinos uz kontrolu rizika, a dionice uvijek možete prodati drugom investitoru koji će nastaviti primati dividendu", ukazao je.

Govoreći o tome zašto kupoprodaja dionica nije ni brzo bogaćenje, podsjetio je da oni koji traže brzu zaradu najčešće izgube jer u investiranju ključnu ulogu ima pravilo složenog kamatnog računa, odnosno "kamate na kamatu" (compounding), gdje je najvažniji faktor dugoročnost.

Izdvojio je primjer za ono što je nazvao snaga kontinuiteta, dugoročnosti. Naime, ako uz početnih 2.000 KM odlučite izdvajati po 100 KM svakog mjeseca tokom 20 godina, uz prosječan godišnji prinos od šest posto, na računu ćete imati 52.824 KM.

Iz svog džepa ste tokom dvije decenije uplatili ukupno 26.000 KM, dok je preostalih 26.824 KM zaradio sam novac zahvaljujući "mašini složenog kamatnog računa".

Sagovornik Klix.ba je ukazao da i statistika potvrđuje da je dugoročnost najvažniji faktor. Prema njegovim riječima, američki berzanski indeks S&P 500 u posljednjih 90 godina je u prosjeku rastao 8,2 posto godišnje. Uprkos povremenim padovima, tržište se, kako je dodao, brzo oporavljalo, a broj uspješnih godina nadmašuje krizne periode.

S obzirom na prethodno navedeno, Kecman je ocijenio da je investiranje na berzi najbolja zaštita od inflacije jer kompanije podižu cijene svojih proizvoda, što se pozitivno odražava na njihovo poslovanje, rast cijena dionica i isplatu dividendi.

Kako kupiti prvu dionicu i šta zapravo stičete

Primjera radi, ukoliko želite postati suvlasnik tehnološkog giganta kao što je Microsoft (berzanska oznaka MSFT), proces se odvija u nekoliko jednostavnih koraka:

- Sklapate ugovor s domaćom brokerskom kućom koja omogućava pristup globalnim tržištima.

- Prebacujete novac na specijalni račun za trgovanje.

- Zadajete nalog (npr. kupovina 10 dionica MSFT po cijeni od 400 dolara).

- Po realizaciji naloga, u roku od dva radna dana postajete vlasnik dionica.

Time stičete pravo na isplatu dividende i učešće na skupštinama dioničara. Ako nakon pet godina cijena dionice naraste na 600 dolara i odlučite je prodati, zarađujete i na razlici u cijeni i na dividendama koje su vam isplaćivane tokom perioda vlasništva.

No, šta ako kompanija ode u stečaj? U tom scenariju, kako je odgovorio Kecman, dioničari su posljednji u redu za isplatu - iza radnika, države, dobavljača i banaka. To je logično pravilo jer su dioničari imali pravo glasati i birati upravu kompanije, pa samim tim snose i poslovni rizik.

Mogu li građani BiH kupovati dionice Applea ili Tesle

Građani Bosne i Hercegovine mogu, kako je naglasio sagovornik Klix.ba, potpuno legalno kupovati dionice svjetskih korporacija putem domaćih licenciranih brokera.

Domaći broker novac kupca dionica prosljeđuje inostranim partnerima, kao što je američki Interactive Brokers. Nakon toga, kupac dionica može putem mobilne aplikacije samostalno trgovati dionicama ili ovlastiti investicionog menadžera da upravlja njegovim portfeljom (dionicama koje posjeduje), uz dnevni uvid u sve transakcije.

Neko ima kontrolni paket dionica, kako je objasnio Kecman, kada je vlasnik obično 50 do 66,67 posto dionica s pravom glasa, čime dolazi u poziciju samostalnog donošenja ključnih odluka na skupštini kompanije. Kontrolni paket se stiče kupovinom dionica na berzi i objavljivanjem zvaničnih ponuda za preuzimanje.

"Start sa 100 KM"

Zabluda je da je berza namijenjena samo bogatima. Kako je izjavio Kecman, već sa 100 KM mjesečno možete graditi svoj portfelj. Kecman tvrdi da je sve više mladih, posebno onih iz sektora informacionih tehnologija (IT), koji od plate odvajaju novac i stvaraju svoj investicioni fond, nezavisno od posla koji rade.

Vodič kroz pojmove i pitanje poreza

Za one koji žele trgovati na berzi, važno je razumjeti i osnovne pojmove. Berzanski indeksi, poput spomenutog S&P 500 (označava 500 najvećih kompanija u Sjedinjenim Američkim Državama) ili evropskog STOXX600 (označava 600 najvrednijih kompanija u Evropi), pokazuju u kojem se pravcu kreće cjelokupno tržište.

Danas se često ulaže u takozvane ETF-ove (fondove koji preslikavaju ove indekse). ETF-ovi su investicioni fondovi kojima se trguje na berzi kao običnim dionicama, a koji objedinjuju desetine ili stotine različitih dionica ili obveznica. Primjera radi, ako kompanija Nvidia čini 7,67 posto indeksa S&P 500, isti procenat će imati i u ETF-u koji prati taj indeks.

Na berzi se može trgovati putem Long i Short pozicija. Long (duga) pozicija je najčešći i najsigurniji oblik investiranja - kupujete dionice kompanije i držite ih u vlasništvu jer vjerujete da će poslovanje kompanije rasti, a s njim i cijene dionice.

Za razliku od toga, Short (kratka) pozicija omogućava zaradu i kada cijene dionica padaju, ali funkcioniše tako što prodajete dionice koje nisu vaše, već pozajmljene. Kecman je to objasnio na plastičnom primjeru.

"Platite 50 dolara nekoj investicionoj banci da pozajmite 10 Googleovih dionica na period od 60 dana, zato što vjerujete da će njihova cijena pasti sa 360 na 300 USD. Ukoliko se ostvari ono što vi vjerujete, vi ćete ostvariti ukupnu zaradu od 550 USD jer ste pravo da pozajmite platili 50 dolara", istakao je.

Međutim, ako cijena Googleovih dionica u tih 60 dana umjesto pada naraste na 400 dolara, obavezni ste pokriti razliku, čime ste u gubitku od 450 dolara.

Ova vrsta trgovine, kao i kupovina izvedenih instrumenata (finansijskih ugovora čija vrijednost ovisi o nekoj drugoj osnovnoj imovini), kao što je CFD (visokorizični ugovor kojim se ne kupuju dionice ili roba, već se s brokerom kladi na razliku u budućoj cijeni dionica), izuzetno je rizična za investitore bez iskustva i velikog kapitala.

"Često se dogodi da vaša procjena o padu cijene na kraju bude tačna, ali da nemate dovoljno novca finansirati tekuće gubitke dok tržište privremeno raste. Tada ste primorani zatvoriti poziciju uz ogromne gubitke, što je odlično prikazano i u filmu 'Opklada stoljeća (Big Short)'", upozorio je Kecman.

Budući da više od 70 posto investitora gubi novac na spomenutim instrumentima, preporučio je da se oni zaobilaze u širokom luku.

Kada je riječ o oporezivanju, važno je razlikovati nerealizovanu od realizovane dobiti.

Ako ste kupili dionice od 240 dolara, a one danas vrijede 360 dolara, imate nerealizovanu (potencijalnu) dobit od 120 dolara po dionici i na nju se u Bosni i Hercegovini, kako je naglasio Kecman, ne plaća porez.

Tek kada dionice prodate i novac legne na račun, dobit postaje realizovana. U Federaciji Bosne i Hercegovine se, kako je naveo, ne plaća porez na kapitalnu dobit i dividende. Porez na kapitalnu dobit u Republici Srpskoj iznosi, kako je dodao, 13 posto za fizička lica, s tim da je dividenda i u RS-u oslobođena od oporezivanja.

Aplikacije i brokeri

Mnogi, posebno mladi, za kupoprodaju dionica koriste mobilne aplikacije poput Trading 212 ili Interactive Brokers.

Međutim, kako je ukazao Kecman, zabluda je da i u kupoprodaji dionica preko aplikacija ne postoji broker - iza svake transakcije građana Bosne i Hercegovine zakonski mora stajati licencirani broker koji garantuje da će prodavac dobiti novac, a kupac vlasništvo nad dionicama. Brokeri za to odgovaraju vlastitom imovinom.

Provizija brokera u klasičnoj kupoprodaji dionica iznosi, kako je naveo sagovornik Klix.ba, od 0,2 do 0,7 posto od vrijednosti transakcije. Ukoliko ovlastite investicionog menadžera da upravlja kompletnim vašim portfeljom, ta usluga se naplaćuje do dva posto godišnje od ukupne vrijednosti portfelja.

Iako se kod većine brokera sve završava digitalno, kako je istakao, ključna razlika između domaćeg brokera i stranih online platformi je u edukaciji i sigurnosti imovine.

Prema Kecmanovim riječima, domaći brokeri savjetuju klijente kako ne bi pravili skupocjene greške, što online platforme ne rade.

Osim toga, kako je naglasio, imovina klijenata je kod spomenutih platformi u slučaju stečaja osigurana do 90 posto, dok je kod domaćih licenciranih zakonski u potpunosti odvojena od imovine same kompanije, pa u slučaju njene propasti, kako je naglasio naš sagovornik, ostaje 100 posto sigurna.

Savjet početnicima

Za nekoga ko ima ušteđevinu, bez obzira na iznos, kako je naveo Kecman, najvažnije je da taj novac počne raditi za njega i da se konstantno uvećava.

"Taj iznos pomaže 'mašini složenog kamatnog računa' da vam obezbijedi sredstva koja vam pomažu da imate određeni nivo slobode odlučivanja i smanjenja stresa", izjavio je Kecman.

Na pitanje šta pravilo "ne stavljaj sva jaja u jednu korpu" konkretno znači za nekoga ko ima, primjera radi, 2.000 KM ušteđevine, odgovorio je da se to pravilo ogleda i na spomenutom primjeru izdvajanja po 100 KM mjesečno tokom 20 godina.

Upravo prilikom ovog ulaganja ide se na diverzifikaciju - novac se tokom vremena raspoređuje na dionice više kompanija, obveznice i ETF-ove, čime se izbjegava rizik držanja svih sredstava na jednom mjestu.

Na putu izgradnje kapitala najveći izazov nisu brojevi, već emocije. Kod samostalnog ulaganja, kako je savjetovao Kecman, neophodno je prihvatiti da svaka odluka neće donijeti zaradu, ali je ključno da zbir svih dobitaka na kraju bude veći od gubitaka.

Prema njegovim riječima, budući da su dnevne fluktuacije cijena od četiri do pet posto uobičajene, važno je izbjeći paniku.

"Tada morate kontrolisati emocije jer bilo kakvo impulsno ponašanje u pravilu dovodi do greške i gubitka. Često se na kraju dogodi da ako ne upravljate emocijama, kupujete kada tržište raste, a prodajete kada pada, a trebalo bi potpuno obrnuto raditi", sugerisao je Kecman.

Za građane bez iskustva, koji su novac držali na oročenoj štednji u banci, kako je naglasio, idealan prvi korak jeste ulaganje u obveznice na lokalnim berzama.

S kamatnom stopom od pet do osam posto to ulaganje donosi, kako je ocijenio, znatno viši prinos od bankarske štednje, a na sekundarnom tržištu se obveznice mogu prodati bilo kada zatreba novac.

Sagovornik Klix.ba uvjerava da su mogućnosti za investiranje na regionalnim i svjetskim berzama u potpunosti otvorene za građane Bosne i Hercegovine.

"Samo je odluka na vama želite li raditi na stvaranju lične finansijske nezavisnosti ili ne. U razvijenim zemljama je normalno da se za tek rođenu djecu štedi na način da se dugoročno ulaže na berzi sa ciljem lakšeg finansiranja obrazovanja ili lakšeg početka samostalnog života. Ne postoji nijedan razlog da tako ne bude i kod nas", zaključio je Kecman.