Meteorit koji je probio krov kuće u New Jerseyju mogao bi sadržavati tragove o porijeklu života

Prije dvije godine, 16. jula 2024. godine usred poslijepodneva, zvučni udar potresao je New York dok je vatrena kugla projurila nebom. Bila je to svemirska stijena veličine velike putne torbe teška 50 kilograma, meteorit koji je velikom brzinom preletio istočnu obalu SAD-a prije nego što je pogodio kuću u Hillsboroughu u New Jerseyju. Kako je rekao vlasnik kuće, osjetio se na sumpor. Proučavajući ovaj meteorit, naučnici smatraju da bi mogao potjecati s površine asteroida na kojem se nekada nalazila tečna slana voda, što bi moglo pružiti tragove o nastanku života na Zemlji.

"Na neki način, možete zamisliti da osjećate miris atmosfere iz koje je nastao život", rekao je za Space.com glavni autor studije i astronom koji proučava meteore Peter Jenniskens iz Instituta SETI i NASA-inog Istraživačkog centra Ames.

Uprkos snažnom mirisu sumpora, nevjerovatnom srećom ovaj meteorit pao je upravo na pravu kuću. Nakon prolaska kroz Zemljinu atmosferu i zagrijavanja, dok je parao nebo te potom probio krov i plafon spavaće sobe, meteorit se raspao na više dijelova. Vlasnik kuće ne samo da je odmah počeo skupljati komade svemirske stijene u staklene tegle, već je to radio noseći rukavice, čime je zaštitio stijene i sačuvao ih u izuzetno dobrom stanju.

"Bio je dovoljno priseban da stavi rukavice i uzme tegle. Kod ove vrste meteorita, ugljeničnih hondrita, to je veoma važno jer oni upijaju svaku vlagu koja postoji", rekao je Jenniskens.

Da je kamenje dirao golim rukama, masnoća ili vlaga s njegovih ruku mogla je potpuno kontaminirati stijenu, što je čest slučaj kod pronađenih meteorita. Vlasnik kuće također je vrlo brzo nakon pronalaska stijena kontaktirao Američko meteorsko društvo, zbog čega su ovi uzorci ostali neuobičajeno očuvani.

Naravno, na nekim komadima stijena pronađeni su ostaci staklenih vlakana pa čak i dijelovi tepiha nakon što su probili krov kuće, ali je integritet meteorita ostao izuzetno dobro očuvan za naučna istraživanja.

Nakon što su fragmenti stijene prikupljeni, poslani su na analizu koju je predvodio koautor studije Mike Zolensky, stručnjak za meteorite iz NASA-inog Svemirskog centra Johnson. Otkrili su da je meteorit, koji je dobio naziv "meteorit Hillsborough", prepun organskih spojeva nastalih hemijskim reakcijama s mineralima prisutnim u stijeni, kao i aminokiselina. Također su ustanovili da je stijena bila znatno više izmijenjena djelovanjem vode nego drugi meteoriti iste vrste.

Meteorit su svrstali u kategoriju ugljeničnih hondrita CM2, odnosno primitivnih meteorita koji su nastali u ranom Sunčevom sistemu. Međutim, meteoriti CM2 obično potječu s matičnih asteroida koji nisu bili značajno izmijenjeni djelovanjem vode. Druga vrsta meteorita, poznata kao CM1, uglavnom dolazi s asteroida na kojima je bilo vode. Meteorit Hillsborough ne uklapa se jasno ni u jednu od te dvije kategorije.

Iako pripada grupi CM2, pronađeni su dokazi da je njegov matični asteroid morao sadržavati vodu, zbog čega su ovu stijenu dodatno klasificirali kao CM1/2, odnosno prijelaznu kategoriju između 1 i 2. Ovo je tek drugi meteorit ove vrste koji je zabilježen na Zemlji.

"Zahvaljujući brzoj reakciji vlasnika kuće, ovo su najčistiji meteoriti tipa CM1/2 za koje znamo", naveo je Jenniskens u saopćenju.

Naučnici su također pronašli male slane fragmente unutar meteorita, što ih je navelo na zaključak da je ova stijena možda potekla iz područja blizu površine matičnog asteroida, gdje je tečna voda isparavala, a so se taložila. Drugim riječima, potiče s jednog slanog asteroida prekrivenog salamurnom vodom.

Ova slana salamura na matičnom asteroidu mogla bi biti važan predmet istraživanja, jer naučnici smatraju da upravo takva sredina može pokrenuti hemijske reakcije između organskih molekula i minerala koje mogu dovesti do nastanka života. Neke teorije sugerišu da je život na Zemlji nastao zahvaljujući mineralima i molekulama koje su donijeli meteoriti koji su padali na Zemlju, a daljnje proučavanje ovako dobro očuvanog dijela slanog asteroida moglo bi pomoći u povezivanju tih dijelova slagalice.

Iako tim još ne zna cijelu priču o organskim spojevima i aminokiselinama pronađenim u ovoj stijeni, prve analize sugerišu da su prisutne aminokiseline nastale na matičnom asteroidu zahvaljujući hemijskim reakcijama u ovom slanom okruženju.

Još jedno veliko otkriće proizašlo je iz podataka prikupljenih čak i prije samog udara. Zahvaljujući dojavama građana i snimcima kamera širom istočnog dijela SAD-a, stručnjaci predvođeni Jenniskensom uspjeli su rekonstruisati putanju objekta. Dopplerov meteorološki radar na aerodromu Newark čak je pomogao u povezivanju svih podataka, otkrivši dugačak trag kamenčića koji se protezao od Staten Islanda do New Jerseyja, a koji su ispadali iz meteorita dok se raspadao pri padu. Kombinacija svih tih podataka omogućila je stručnjacima da odrede brzinu objekta i smjer iz kojeg je stigao.

"Rekonstruirajući putanju stijene, možemo reći odakle je došla u asteroidnom pojasu. Čini se da je ovaj meteorit stigao iz unutrašnjeg dijela asteroidnog pojasa", smatra Jenniskens.

Dodao je da je matični asteroid ovog meteorita vjerovatno potjecao iz područja asteroidnog pojasa koje je već snimila NASA-ina misija Lucy tokom svog preleta, a koja istražuje asteroide Sunčevog sistema. Postavlja se pitanje da li je moguće da je Lucy snimila upravo isti komad stijene koji je na kraju završio u spavaćoj sobi u New Jerseyju.

"Ako čujete da je meteorit pao u vašem području, provjerite snimke svojih kamera u automobilu, videokamera, sigurnosnih kamera pa čak i mobitela. Ko zna, možda ste sasvim slučajno snimili prizor koji će pomoći istraživačima da bolje razumiju tajanstvenu stijenu iz svemira", završio je Jenniskens.