Taktička analiza protivnika Zmajeva: Katar je daleko ispod nivoa BiH i to se mora vidjeti u Seattleu

Zmajevi su nakon remija protiv Kanade (1:1) doživjeli poraz od Švicarske (4:1), a u utakmicu protiv Katara ulaze s potrebom da pokažu mnogo više nego u prva dva kola.

Nasuprot našoj selekciji naći će se ekipa koja kvalitetom spada u najniži razred reprezentacija na Mundijalu. Iako su protiv Švicarske izvukli bod (1:1), ta utakmica se može smatrati svojevrsnim ekscesom, što su i pokazali u drugom kolu kada ih je deklasirala Kanada (6:0).

Osim činjenice da Zmajeve pobjeda najvjerovatnije vodi u naredno kolo, utakmica s Katarom kao daleko najlošijom reprezentacijom u grupi mora biti i poruka da selekciju BiH nije poljuljao rezultat protiv Švicarske i da nećemo biti topovsko meso za bilo kojeg protivnika u narednoj rundi, ako se tamo nađemo.

Kada je najbolji dio reprezentacije selektor, to govori dovoljno o njenoj kvaliteti

Nogometna reprezentacija Katara zauzima 56. mjesto na FIFA-inoj rang listi. Na Mundijal su se plasirali direktno prvi put u svojoj historiji, imajući u vidu da su za prethodni dobili automatsku kvalifikaciju kao domaćini.

Imali su automatski plasman u drugu rundu kvalifikacija u Aziji, gdje su u grupi s Kuvajtom, Indijom i Afganistanom osvojili prvo mjesto, uz pet pobjeda i jedan remi. U trećoj rundi su završili četvrti u grupi, a ispred su bili Iran i Uzbekistan, koji su zaradili direktno mjesto na Svjetskom prvenstvu, te Ujedinjeni Arapski Emirati koji su zajedno s Katarom prošli u četvrtu rundu kvalifikacija, dok su posljednja dva mjesta pripala Kirgistanu i Sjevernoj Koreji.

U četvrtoj rundi su konačno osigurali direktan plasman na Mundijal nakon što su završili prvi u grupi s UAE i Omanom.

Zanimljivo je da je Katar posljednju pobjedu u jednoj utakmici ostvario 14. oktobra 2025. godine protiv UAE, a od tada su gubili od Palestine, Tunisa, Irske i Kanade, te remizirali protiv Sirije, El Salvadora i Švicarske. Dakle, jasno je da se ne radi o pretjerano kvalitetnoj reprezentaciji, mada imaju svoje momente.

Kada se govori o katarskoj reprezentaciji, treba se početi od njihovog trenera, koji je i najveća "zvijezda". Julen Lopetegui je španski stručnjak koji je u karijeri vodio, između ostalog, Sevillu, Real Madrid, Wolverhampton i West Ham, ali i reprezentaciju Španije.

Od 1. maja 2025. godine vodi Katar, a ostvario je dvije pobjede, pet remija i čak devet poraza, što je u skladu s kvalitetom selekcije koju vodi.

Lopetegui, zbog svoje historije zaposlenja, jeste najveća "zvijezda" Katara, a to govori i o samoj kvaliteti reprezentacije, gdje je španski stručnjak limitiran na poprilično jednostavne taktičke zamisli koje su jedine i moguće kada selekcija jednostavno nema igrače na potrebnom nivou.

Jedan igrač je istinska prijetnja, ostatak tima uglavnom fokusiran na defanzivu

Katar u većini svojih utakmica igra u formaciji 4-3-3, što su na papiru igrali i u prve dvije utakmice na ovom Mundijalu, mada nije rijetkost i da se Lopetegui odluči za 4-4-2, ako želi u prvih 11 nogometaša uključiti i Almoeza Alija, koji je bio i najbolji strijelac Katara u kvalifikacijama. On je, ipak, na Mundijalu presjedio obje utakmice na klupi, a Lopetegui se odlučio za Yusufa Abdurisaga.

Jedina suštinska prijetnja u ovoj ekipi Katara, ali i njihova najveća igračka zvijezda, je lijevo krilo Akram Afif. On je jedini igrač u ovoj ekipi koji može ući u dribling i namučiti defanzivca ispred sebe, ali i primiti loptu i povući je naprijed.

Afif je igrač koji je u nekoliko situacija protiv Švicarske pokazao svoj potencijal kada je dobijao priliku da napada prostor i da ulazi u opasne situacije, ali se vidjelo da nedovoljna podrška saigrača limitira njegove kvalitete.

Ipak, Afif ima potencijal da, posebno u tranziciji, napada rupe koje bi mogle nastati u odbrani Zmajeva i kazni našu reprezentaciju nakon izgubljenih lopti.

Van Afifa, prijetnja bi još eventualno mogao biti i Edmilson Junior, koji djeluje na drugoj strani, ali je on ipak ispod kvalitete najboljeg igrača Katara i ne bi trebao biti ogroman problem za odbranu BiH koja je, van posljednjih 20 minuta protiv Švicarske, pokazala da može zaustaviti i mnogo ozbiljnije prijetnje.

Fokus Katara je na defanzivnom planu, gdje se brane u dva bloka, često s petoricom igrača u zadnjoj liniji. Afif i Edmilson često pomažu u defanzivnim zadacima, posebno protiv selekcija koje će protiv Katara imati više loptu u posjedu.

Jedna zanimljivost vezana za ovu reprezentaciju jeste da rade dvije stvari koje im baš i ne idu od noge, ali na tome insistiraju bez obzira na manjak uspjeha.

Prva je da Katar izlazi u visoki presing gdje pokušavaju oduzeti loptu i stvoriti priliku. U tome su uspjeli u jednoj prilici, na samom početku utakmice protiv Švicarske, ali su dalje bili u potpunosti neuspješni i, igrajući protiv reprezentacija koje imaju dobar vezni red, počinjali defanzivne posjede s dva ili tri igrača koji se moraju šprintevima vraćati nazad kako bi se postavili u odbrambenu formaciju.

Nažalost, igrači koji će izvjesno početi utakmicu za BiH u srijedu, Benjamin Tahirović i Ivan Šunjić, nisu pokazali mogućnost da iznesu loptu koju dobiju od štopera, već su se često odlučivali na dodavanja nazad. Ako se to ponovi protiv Katara, time će rušiti momentum koji ekipa dobije kada se otvori prostor u sredini terena, ali i dati priliku Kataru da se postavi u dupli blok s kojim je čak i Švicarska, mada djelomično zbog vlastite neozbiljnosti u završnici, imala problema u prvom kolu.

Druga stvar na kojoj Katar insistira je moderni princip počinjanja napada od štopera, koji je problem za azijsku reprezentaciju jer je jedini igrač s potencijalom da povuče loptu nakon dodavanja iz zadnje linije Afif, koji kao krilo igra daleko od svojih defanzivaca.

Zbog toga su česte greške u zadnjoj liniji, a to bi mogla biti prilika za Ermedina Demirovića, čiji su visoki izlasci u presing znali dovoditi protivničke štopere do donošenja loših odluka, poput teških dodavanja i vraćanja lopte golmanu na ispucavanje.

Naravno, Katar nema visoke igrače u napadu koji na ispucavanja golmana mogu uzeti zračni duel i tako početi napad svoje ekipe, zbog čega su primorani kretati od štopera i bekova, a to je prilika za Zmajeve da visokim presingom natjeraju protivnika na greške i time otvore lagane prilike za pogodak.

Pozitivna okolnost za BiH je i što će Katar na ovoj utakmici biti bez Homama Ahmeda i Assima Madiba, dva igrača koji su dobili crvene kartone protiv Kanade.

Kako od defanzivne tvrđave napraviti ofanzivnu mašinu

Selektor BiH Sergej Barbarez je, bez obzira na (ne)opravdane kritike, uspio uraditi nešto što se dugo nije vidjelo u igri Zmajeva. On je, a to se vidjelo u prve dvije utakmice, izgradio identitet ekipe.

Taj identitet, sudeći po reakcijama, se ne sviđa pretjerano navijačima jer je rigidan, defanzivan, pa čak i pomalo dosadan. On se bazira na stabilnosti u posljednjoj liniji, krilima koji pomažu bekovima i dva zadnja vezna igrača koji formiraju okosnicu drugog bloka ispred gola naše reprezentacije.

Koliko god taj identitet donio po 70 dobrih minuta u prva dva kola, protiv Katara je potpuno besmislen, pa Barbarez mora do srijede transformisati selekciju koja je radila sve da ne primi pogodak u ekipu koja želi dati gol više.

To može biti potencijalni problem, jer statistika kaže da su Zmajevi posljednji put više od dva pogotka na jednoj utakmici postigli još u novembru prethodne godine, kada smo Rumuniji u Zenici dali tri gola.

Ipak, Katar je najslabiji protivnik kojeg su Zmajevi imali ispred sebe od te utakmice, a Barbarez može s nekoliko jednostavnih promjena napraviti mnogo ofanzivniju ekipu.

Prije svega, protiv Katara se jednostavno ne mogu spajati Šunjić i Tahirović. Ekipa BiH je u tom smislu limitirana, jer nemamo mnogo igrača sa sposobnošću da povuku loptu s naše polovine, ali to nije opravdanje da se u utakmicu gdje se treba postići što više golova počinje s dva ofanzivno limitirana veznjaka.

Jedna od ideja je svakako da se od prve minute počne s mladim Erminom Mahmićem, koji je u kratkom vremenu protiv Švicarske postigao svoj prvijenac za Zmajeve.

On je jedini ofanzivni vezni igrač kojeg je Barbarez pozvao na Mundijal, a on bi mogao biti spona između dvojice krila i dvojice napadača, sa Šunjićem ili Tahirovićem koji bi igrali iza njegovih leđa.

Ako Barbarez i dalje ne vjeruje u potpunosti Mahmiću, koji je za BiH odigrao svega nešto više od 50 minuta u svojoj karijeri, opcije su Amir Hadžiahmetović i Armin Gigović, mada su oni dosta manje kreativni i ofanzivni od Mahmića.

Druga promjena, koliko god ona bila bolna imajući u vidu koga bi trebao zamijeniti, jeste uključenje Jove Lukića u prvih 11 umjesto Edina Džeke. Razlog za ovu promjenu je nogometni, a to je da Lukić radi sve ono što je Barbarez tražio od svog drugog napadača, uz Demirovića, te još i konstantno vrši presing na zadnju liniju.

Džeko i dalje ima najveći kapacitet za ofanzivnu igru, zbog svog neograničenog iskustva, ali je nezahvalno tražiti da s 40 godina i dalje bude sve što je i do sada bio, kada to Lukić, imajući u vidu kvalitet protivnika, može raditi na sličnom nivou, ili barem onom koji je potreban za pobjedu.

Taktika na stranu, Katar jednostavno mora pasti

Bosna i Hercegovina nije na svom vrhuncu, barem na ovom prvenstvu. Naše buduće zvijezde su još u razvitku i trebale bi doći na svoje na predstojećim turnirima, poput narednog Evropskog prvenstva.

Ipak, Katar je stepenicu ispod BiH po svakoj metrici (osim FIFA rang liste) i pobjeda ne smije doći u pitanje, a Zmajevi su nam, čak i s porazom protiv Švicarske, pokazali da to mogu uraditi.

Pobjedom, potencijalno sa što većom razlikom, otvaraju se vrata historijskog uspjeha i plasmana u narednu rundu, gdje se na jednu utakmicu može igrati s većinom reprezentacija (uz izuzetak selekcija na samom vrhu liste favorita).

Za razliku od nekih prošlih vremena, sve je u nogama naše selekcije, a Katar je prilika da se pokaže moć, potencijal i da se vrati samopouzdanje, koje bi moglo biti ključno za selekciju koja zbog svog neiskustva u mnogočemu zavisi od svog psihološkog stanja.

Zmajevi znaju da mogu, a protiv Katara moraju to pokazati i donijeti BiH historijski uspjeh.