Trump je zahvaljujući Obami od Irana imao i više nego što je mogao zamisliti: Nesavladivi ego bi mogao uništiti sve

Iranski nuklearni program nije ušao u fokus najvišeg nivoa američke politike dolaskom Trumpa, jer je njegov prethodnik Barack Obama dugo vremena pregovarao s Teheranom upravo o ovoj temi.

Rezultirajući dogovor, potpisan kao sporazum pod akronimom JCPOA, bi ispunio sve želje koje danas ima Trump. Ipak, upravo on je unilateralno povukao Ameriku iz ovog sporazuma 2018. godine, u svom prvom mandatu.

Sada, u svom drugom mandatu, vodi rat u kojem je ubijeno na hiljade osoba, a realnost je da njegov dogovor neće imati koristi po SAD kao što je, bez sukoba i izgubljenih života, imao Obamin JCPOA.

Šta je Obama dogovorio s Iranom?

Ovaj sporazum je potpisan 14. jula 2015. godine, a potpisnice su, osim SAD-a i Irana, Kina, Francuska, Velika Britanija, Njemačka, Rusija i Evropska unija.

Ipak, pregovori su počeli u novembru 2014. godine, a inicirala ih je Obamina administracija, odnosno tadašnji državni sekretar SAD-a John Kerry.

Tokom narednih 20 mjeseci intenzivnih pregovora, Amerikanci su uspjeli doći do dogovora koji, iz perspektive Washingtona, sada mogu teško mogu dobiti.

Iran je pristao na značajne limitacije svog nuklearnog programa, uključujući smanjenje broja centrifuga (kojim se dobija uranij potreban za nuklearno oružje), smanjenje količine nisko-obogaćenog uranija s 7.154 na 300 kilograma, te smanjenje količine srednje-obogaćenog uranija s 196 na nula kilograma.

Također, Iran je prema dogovoru mogao obogaćivati uranij samo na 3,67 posto, što je dovoljno da nuklearni program koriste u civilne svrhe, ali ne i za proizvodnju nuklearnog oružja. Postojeće zalihe uranija koji je obogaćen na postotak veći od dozvoljenog bio bi ili prodan, ili razrijeđen na 3,67 posto.

Uz sve ovo, Obamin tim je uspio doći do dogovora da iranski nuklearni program bude pod konstantnim nadzorom inspektora iz Ujedinjenih nacija, uključujući i 24-satni pristup svim nuklearnim postrojenjima.

U zamjenu za pristanak na ove provizije, Iran bi dobio postepeno ublaživanje, a kasnije i ukidanje, sankcija koje su bile na snazi još od 1979. godine, odnosno od Islamske revolucije.

Ova provizija je bila uslovljena potpunim praćenjem uslova iz sporazuma, a Iran bi nakon određenog vremena, ako bi pratio provizije, mogao pristupiti zamrznutoj imovini vrijednoj 100 milijardi dolara.

Sve ove provizije je jednim potezom 2018. godine poništio Donald Trump, koji je od početka bio fokusiran na to da on može dobiti bolje uslove. Osam godina nakon tog poteza, okolnosti jasno kažu da to nije u stanju da uradi.

JCPOA je sada daleko izgubljeni san za Washington

Kada se pogledaju provizije Obaminog dogovora s Teheranom, jasno je da su one sada van bilo kakve diskusije za Iran.

Glavni razlog za to je činjenica da je iranski nuklearni program preživio i 12-dnevni rat iz ljeta 2025. godine, ali i aktuelni sukob koji je počeo krajem februara ove godine.

Zalihe obogaćenog uranija, kao i podzemna postrojenja, su i dalje u iranskim rukama i, iako oštećene, očigledno i dalje funkcionišu, inače ne bi bilo potrebe za dodatne pregovore.

Naknadno, iranske vlasti su, bez obzira na ubistvo lidera ajatolaha Alija Hameneija, uspjele održati kontrolu nad državom, a američko-izraelski napad je u Iranu izazvao "rally around the flag" (okupljanje oko zastave, engl.) efekt, koji je čak učvrstio vlast, umjesto da je ošteti.

Jednostavnije rečeno, Teheran nema motiv da pristaje na bilo kakav dogovor i sličan JCPOA-u, koji je značajno limitirao njihov nuklearni program, jer iza sebe ima dva odvojena sukoba u kojima su se uspjeli uspješno odbraniti od, u mnogo segmenata, značajno snažnijih protivnika.

Naravno, ishod pregovora između Irana i SAD-a je nemoguće predvidjeti, posebno zbog toga što se nikada ne zna na šta je sve spreman Trump. Ipak, logika nalaže da vodstvo Irana, nakon dvije uspješne odbrane svoje zemlje, neće pristajati na uvjete koji su čak i slični onome što je dobio Obama prije više od 10 godina.

Uz to, ako je vjerovati analizama medija na Zapadu, u Teheranu su ova dva rata izazvala svojevrsnu radikalizaciju u kontekstu nuklearnog programa, koja nije postojala dok je na vlasti bio ajatolah Ali Hamenei.

Prema ovim analizama, napadi na Iran su promijenili stavove Teherana prema razvoju nuklearnog oružja, koje je bilo zabranjeno fetvom koju je izdao stariji Hamenei. Pitanje je da li će njegov sin i novi ajatolah Mojtaba Hamenei pratiti istu politiku.

Ova navodna promjena ima svoju pozadinu u logici, jer je pitanje da li bi Izrael i SAD krenuli u otvoreni napad na Iran da ova zemlja ima nuklearno oružje, koje služi kao odlična metoda odvraćanja od bilo kakvog napada.