Potresne riječi Ivana Klasnića: "Ko zna koliko ću još živjeti"

Klasnić je postao prvi nogometaš koji je igrao s presađenim bubregom, a u dokumentarnom filmu ARD-a "Hirschhausen und der Schmerz" (Hirschhausen i bol), progovorio je o svojoj borbi i poteškoćama s kojima se susreo.

Kako je istakao, tokom karijere je koristio lijekove, koji su mu na kraju i uništili oba bubrega.

"Teško je igrati bez lijekova na vrhunskom nivou. Nijedan profesionalni sport se ne može igrati bez sredstava protiv bolova, ali da sam znao da imam problema, nikada ih ne bih uzimao. Naravno da sam ljut. Ne bih poželio nikome ono što se meni desilo", rekao je Klasnić.

Klasniću se život promijenio 2005. godine na vrhuncu karijere.

"Išao sam na pregled i nalazi nisu bili dobri. Krajem 2006. su mi rekli da moraju izvršiti transplantaciju bubrega. Kad sam saznao za problem, bilo mi je teško, zapitao sam se kakav će mi biti život. Prvi bubreg bio je majčin. Nažalost, nije proradio. Nakon osam sedmica uzeo sam bubreg od tate i to je funkcioniralo devet i pol godina. Treći bubreg sam primio 2017. od jedne žene koja je umrla, nažalost, nisam je nikad upoznao. Bila je starija dvije godine od mene. Taj bubreg imam i danas. Transplantacija je bila 17.10. i taj dan slavim kao drugi rođendan", rekao je Klasnić.

Zbog terapija i komplikacija, oslabio mu je organizam, a napao ga je i virus zbog kojeg je ostao bez kose. No, možda bi bilo sve drugačije da su ga ljekari njegovog tadašnjeg kluba Werdera adekvatno liječili.

No, oni su mu davali lijekove koji su dodatno oštetili već oslabljene bubrege. Tužio je klub 2007. godine, a tek prije tri godine donesena je pravomoćna presuda. Ljekar Götz Dimanski i klub Werder proglašeni su krivima i naloženo im je da Klasniću isplate odštetu od četiri miliona eura.

"Nikakav novac koji zaradiš ne može ti vratiti zdravlje. Ko zna koliko ću još dugo živjeti. Treba biti zahvalan, čak i kad si bolestan i moraš piti lijekove, da još uvijek možeš živjeti ovaj život", rekao je Klasnić.