Ove greške roditelja u odgoju utječu na nedovoljnu bliskost braće i sestara u odrasloj dobi
Shodno tome, pojedine navike roditelja mogu ostaviti trajan trag na djecu. Često su u pitanju sitnice koje se ponavljaju, komentari i pravila. Stručnjaci ističu da rani porodični uslovi snažno utječu na to koliko će braća i sestre biti povezani kasnije u životu.
Ukoliko jedno dijete osjeća da mu dajete više pažnje, češće ga hvalite ili ima više privilegija, ona možete stvoriti razliku koja može trajati cijeli život. Takva situacija kod jednog djeteta može izazvati osjećaj manje vrijednosti, dok kod drugog pritisak i visoka očekivanja. Čak i suptilno favoriziranje može biti jedan od najčešćih sukoba među braćom i sestrama u odrasloj dobi.
Rečenice poput: "Zašto ne možeš biti kao tvoj brat" mogu zvučati kao pokušaj motivacije, ali i potiču rivalstvo. Djeca uče gledati jedni na druge kao na takmičare, a ne kao na članove iste ekipe. To dugoročno smanjuje osjećaj bliskosti i povjerenja.
Uz to, roditelji ponekad odlučuju pustiti djecu da sama rješavaju nesuglasice, ali ako to rade bez nadzora i podrške djeca mogu razviti pogrešne obrasce ponašanja, poput vrijeđanja i izbjegavanja problema. Pomoć roditelja u takvim trenucima važna je za razvoj zdravih komunikacijskih vještina.
Ukoliko jedno dijete redovno dobija blaže kazne ili ima veću slobodu, drugo dijete to doživljava kao nepravdu. Osjećaj da nisu jednako tretirani narušava povjerenje među djecom.
Također, ako se stalno potiče takmičenje među djecom, to može stvoriti osjećaj da jedno dijete mora nadmašiti drugo, kako bi bilo voljeno ili priznato. To dugoročno može dovesti do nepovjerenja, umjesto podrške.
Djeca uče iz onoga što vodite, a ako roditelji ne pokazuju poštovanje, teško je očekivati da će to djeca razviti jedno prema drugome. Porodična atmosfera puna napetosti, omalovažavanja, to često rezultira sličnim odnosima među djecom i kasnije u životu.
Ljubomora među braćom i sestrama je prirodna pojava, ali ukoliko se ovi osjećaji ignorišu oni mogu prerasti u ogorčenost. Zbog toga je djeci bitno pomoći da prepoznaju i izraze emocije. Ako se jedno dijete konstantno osjeća zanemareno, a o tome se ne razgovara, to može narušiti odnos.
Kada starije dijete brine o mlađem umjesto roditelja, ovakav odnos se pretvara u neravnotežu moći. Starije dijete može razviti osjećaj tereta, dok mlađe može postati buntovno zbog autoriteta koji ne prepoznaje kao roditeljski.
Uz to, ako porodica ne provodi vrijeme skupa, djeca mogu odrastati bez osjećaja pripadnosti. Kada svi imaju svoj raspored i aktivnosti, djeca se mogu udaljiti u ranoj dobi. Bez zajedničkih uspomena i iskustava kasnije je teže povezati se u odrasloj dobi.
Roditelji koji ne priznaju da su pogriješili šalju poruku da se o problemima ne govori otvoreno. Na taj način stvaraju okruženje u kojem djeca ne znaju kako komunicirati ili rješavati probleme.
RTS-ova komentatorica Eurosonga urnebesnim reakcijama nasmijala gledatelje: "Evo ko je koga dohvatio"
