Zastava Yugo: Italijani testirali autsajdera koji je nadživio Jugoslaviju i "osvojio" Ameriku

Ali prije nego što se osvrnemo na kratki test, podsjećamo da geneza Zastave Yugo seže u 1971. godinu kada rukovodstvo Zastave lansira ambiciozni projekat - kreiranje automobila koji će popuniti prazninu između Fiće i Stojadina.

Od 2027. godine

Ekskluzivno: Yugo za 21. vijek pred vratima povratka na scenu

Sedmogodišnji razvoj kulminirao je 1978. godine kada je Josip Broz Tito ugledao prototip budućeg modela Zastava 102. Godinu dana kasnije, među 3.000 prijedloga građana, pobijedio je naziv koji će ući u historiju - Jugo.

Za osnovu Juga 45 poslužio je Fiat 127, dobitnik prestižne nagrade "Evropski auto godine" iz 1972. godine. Kragujevački inžinjeri su zadržali mehaničku bazu, ali su skratili međuosovinski razmak i kompletno redizajnirali vanjštinu. Rezultat je bio vozilo koje je Auto svet 1980. godine okarakterisao kao "pogodak u centar" - ekonomičan automobil koji je stigao u pravi trenutak energetske krize.

Iako je došao kada je Evropa tehnološki postala mnogo naprednija od Jugoslavije, Yugo je u serijsku proizvodnju ušao u novembru 1980. i u kragujevačkoj hali ostao sve do novembra 2008. godine. Vrijeme ga je pregazilo još u startu, ali Yugo je motorizovao bivšu državu i otišao mnogo dalje od toga.

Tako je između 1980. i 2008. godine u Kragujevcu proizvedeno skoro 800.000 vozila, uključujući i Yugo Cabrio izvedbu (predstavljen 1988.), a legenda je nadživjela Jugoslaviju. Yugo je osvajao i međunarodna tržišta, a najveći uspjeh postigao je u Americi gdje je od 1985. do 1992. prodato 141.651 vozilo. Tada je i naziv Jugo postao Yugo, mada je to vjerovatno bilo predodređeno jer je automobil razvijan pod kodnim nazivom Y. Uprkos kritikama na račun dizajna, sigurnosti i manjka pouzdanosti, Yugo je u SAD-u stekao kultni status postavši predmetom moderne kulture.

Šta kažu Italijani? Koštao manje od frižidera...

I tako, 17 godina nakon prestanka proizvodnje Yugo se ponovo našao na kratkom testu, koji počinje ovako....

Klon Fiata 127, Yugo je bio prvi automobil proizveden u Istočnoj Evropi koji je izvezen u Sjedinjene Američke Države tokom Hladnog rata. Ta ideja je bila i briljantna i luda u isto vrijeme, komentariše novinar italijanskog portala Motor1, a kompletan video test možete pogledati ispod.

Cijena mu je bila 3.990 dolara, manje od cijene snažnog motocikla ili luksuznog hladnjaka. Bio je "najjeftiniji automobil u Americi". Međutim, njegova ograničena pouzdanost i gotovo komične performanse učinile su ga predmetom ismijavanja.

Automobil su takođe kritikovali: Car and Driver ga je uvrstio među najgore ikada testirane automobile, kao i Consumer Reports. Ali uprkos ovom trendu, u Italiji se prodavao pod značkom Innocenti i pod imenom Koral između 1991. i 1993. godine.

Jednostavnost, iznutra i izvana

Gledajući ga danas, pruža gotovo dirljiv moment. Yugo je "paralelopiped" na četiri točka: dug nešto više od tri i po metra, širok kao moderni gradski automobil i dovoljno visok da primi četiri odrasle osobe. Njegove linije su one iz Fiatove škole iz 1970-ih: četvrtaste, iskrene, bez suvišnih ukrasa. To je vrsta automobila koju niko ne primjećuje na cesti... dok se ne zaustavi ispred vas s haubom koja se dimi.

Unutra, stvari nisu mnogo bolje: tanki lim, jeftina boja i plastika tvrda kao Lego kockica ostavljena u vrtu tri zime. Ipak, ima naivni šarm: skroman, da, ali i šarmantan.

Dobro, ali ne baš dobro

Jeremy Clarkson, u vrlo starom Top Gearu, rekao je da je Yugo "mjesto gdje niko ne bi želio provesti više od pola sata svog života". Nije bio u potpunosti u krivu. Bez klima uređaja, ljeti postaje peć na drva. A da je klima uređaj bio ugrađen, vjerovatno bi iscrpio polovinu već oskudnih konjskih snaga.

Tokom godina, vrhunac je bio 1,3-litarski benzinac sa 65 KS, ali protagonist ovdje je 45A, sa četverocilindarskim motorom od 903 ccm i 45 KS iz Fiata 127. Lagan kao pero (samo 800 kg), niska potrošnja goriva, ali "uzbudljive" performanse... u doslovnom smislu: 0-100 za više od 15 sekundi, maksimalna brzina 130 km/h, ali sa više adrenalina nego sigurnosti.

Iskustvo vožnje je sljedeće: sporo upravljanje, mekano ogibljenje, pristojne kočnice koje se brzo umaraju. U gradu je podnošljiv, ali na autoputu - zamišljam - bi se "držao", ali ostaje bučan, nespretan i nestabilan. Njegova snaga je bila i ostala jednostavna mehanika, popravljiva odvijačem i čekićem, jednostavno dostupna svima.

Yugo je legenda

Yugo se nikada neće pamtiti kao inžinjersko remek-djelo, ali je imao jednu ogromnu zaslugu: motorizovao je milione ljudi koji su, po prvi put, mogli priuštiti vlastiti automobil, demokratizirajući dio SAD-a u vrlo teškom tržišnom (i političkom) vremenu. Bio je sredstvo da se stigne od tačke A do tačke B... sve dok se ništa ne pokvari između tačke A i tačke B.