Robert Redford osnivanjem Sundancea promijenio je način na koji je funkcionisala filmska industrija

Primajući počasnu nagradu na dodjeli Oscara 2002. godine, glumac i reditelj rekao je da iako mu je lični rad "najvažniji", njegov drugi prioritet bio je "pokušati nešto vratiti industriji koja mu je bila dobra", a jasno je da je upravo festival Sundance proizašao iz te ideje.

Početkom 1980-ih Redford je osnovao neprofitnu organizaciju Sundance Institute posvećenu otkrivanju i razvoju neovisnih umjetnika i publike.

Nedaleko od Salt Lake Cityja, usred planina Wasatch u Sundanceu u Utahu gdje je 1968. godine glumac i reditelj kupio zemljište i preimenovao ga po svom liku u filmu "Butch Cassidy i Sundance Kid", Redford je udružio snage s Filmskom komisijom Utaha kako bi promovisao ono što se tada zvalo Filmski festival Utah/US.

Kad je kritičar Roger Ebert dokumentirao svoj posjet jednoj od ranih verzija godišnjeg festivala 1981. godine, napisao je da se Oskarovac i reditelj filma "Ordinary People", nadao da će Sundance Institute "postati središte za neovisne filmaše koji rade izvan studijskog sistema".

Redford je tada priznao Ebertu da su počeli bez ikakvih velikih očekivanja.

"Nemam pojma što će se od ovoga završiti. Znam da je sve teže dobro distribuirati film u ovoj zemlji, osim ako nema potencijal zaraditi milione", rekao je Redford tada.

Dodao je da 10 niskobudžetnih filmova odabranih za prvi Filmmakers Lab organizacije "puno obećavaju i pretpostavlja da će ideja ispasti bolji ako filmaši imaju priliku raditi na njima s nekim iskusnim profesionalcima".

S obzirom na to da je program igranih filmova Instituta Sundance i danas snažan, Redfordova se teza pokazala tačnom. Predvođena osnivačicom i rediteljicom Michelle Satter, laboratorij je način na koji je Gina Prince-Bythewood uspjela prenijeti hit film "Love and Basketball" iz scenarija na ekran 2000. godine, te kako su Daniel Kwan i Daniel Scheinert usavršili prepoznatljivu pripovjedačku osjetljivost koja je dovela do filma "Everything Everywhere All at Once", nagrađenog Oscarom 2022. godine.

Među stipendistima čiji je rani rad imao koristi od programa instituta, a koji se 1980-ih i 1990-ih proširio na dokumentarne filmove, epizodne TV serije, muziku i druga područja mentorstva u filmskoj produkciji su i Paul Thomas Anderson, Quentin Tarantino, Nia DaCosta, Taika Waititi, Ryan Coogler i Lulu Wang.

No uspjeh Redfordovih laboratorija Sundance Instituta išao je ruku pod ruku s festivalom, koji je 1984. godine službeno došao pod pokroviteljstvo njegove organizacije, prikazujući filmove svakog januara u Park Cityju.

"Proces snimanja filma nije dovršen dok ne povežete film s publikom. To je postala prilika i morali smo nastaviti razvijati tržište za nezavisni film", rekla je Satter jednom prilikom.

Osvrćući se na početke festivala 2005. godine, Redford je rekao da je njegova svrha bila uvesti "proces razvoja za nove glasove u filmu, imati mjesto za rad oslobođeno ograničenja mainstream filmske produkcije, koja se kretala prema filmovima s velikim budžetom".

Do 1991. godine, kada je festival službeno preimenovan u Sundance, počeo je značajno utjecati na holivudski ekosistem.

Dok je u ranim danima Redford rekao da je stajao ispred kina i uvodio ljude na festival, prekretnica se dogodila 1989. godine kada je revolucionarni debitantski film Stevena Soderbergha "Sex, Lies, and Videotape" osvojio nagradu publike na Sundanceu i prodan Miramaxu. Nakon toga, veliki studiji počeli su sklapati ugovore o preuzimanju na festivalu svakog januara i tada su počele dolaziti poznate osobe i mediji.

Stalno rastuća prisutnost slavnih osoba stavila je filmski festival Sundance na radar glasača za nagrade. Bez njega, publika možda nikada ne bi čula za filmove: "Reservoir Dogs", "Clerks", "Donnie Darko", "American Psycho", "The Blair Witch Project", "Napoleon Dynamite" ili "Little Miss Sunshine".

Mnogi naslovi koji su premijerno prikazani na festivalu počeli su dobivati ​​velika holivudska priznanja; 2022. godine "CODA" je postao prvi film koji je osvojio Oscara za najbolji film.

Kao i kod nezavisnih filmova s ​​vlastitim scenarijem, dokumentarci poput "God Grew Tired of Us", "Paris Is Burning" i "Man on Wire" također su postali su dio mainstream kulture.

Događaj koji je Redford zamislio, generišući milione izravnih ulaganja svake godine, sada se smatra najvećim festivalom neovisnog filma u SAD-u. Jednom prilikom je i sam Redford rekao da mu to puno znači.

"To mi puno znači. Toliko sam svog života posvetio tome", rekao je.

Redford i njegovi saradnici postavili su nešto što je koristilo svima u svijetu zabave. Redford je u svom počasnom govoru na dodjeli Oscara 2002. godine rekao da je važno "osigurati da se njeguje i održava sloboda umjetničkog izražavanja". Zahvaljujući svim svojim naporima na Sundanceu, pobrinuo se da to i bude tako.