Trojanski konj u opoziciji RS-a: Zašto je Draško Stanivuković Dodikov čovjek

Prije pet, šest godina Stanivuković je, obilato koristeći društvene mreže, višak samopouzdanja i manjak znanja, a uz finansijsko porodično ohrabrenje, koje ga je uvjerilo da je može izrasti u novu političku nadu, zasukao rukave i krenuo u akciju.

Za kratak period pokupio je pažnju vikom, performansima i direktnim optužbama na račun vlasti koju u RS-u predvodi Milorad Dodik i njegova stranka.

Uspio je Stanivuković pobijediti u utrci za gradonačelnika Banje Luke, ali stihijski i preuzeti PDP, koji danas vrlo uspješno eutanizira.

Otkako je preuzeo kormilo stranke, Stanivuković skoro ničim ne pokazuje da je opozicija. Odnosno, pokazuje tek na benignim primjerima na kojima treba ispromovirati sebe, a koji ni u kojem slučaju neće ugroziti režim u RS-u.

Izuzev djelimično na lokalnom nivou. Stanivuković je idealna opozicija za vlast, a posebno za Dodika. Bučan je, ali neefikasan.

Kritikuje, ali uprazno. Iznosi ideje, ali ne reaguje. Obećava, a guši se u vlastitim problemima. Vlast optužuje za korupciju, a istovremeno je indirektno brani tako što se po pravilu prvi ulovi u Dodikovu zamku nacionalnog srpskog jedinstva.

Master rad Stanivukovićeve pozicije, koja je primjer podvojene političke ličnosti mogao bi se napisati na temi sudskog procesa protiv Dodika i reakcije Draška Stanivukovića.

PDP, kao jedna od najagilnijih opozicionih stranaka u RS-u godinama gradi svoju političku poziciju oponirajući svemu onome što čini vlast predvođena SNSD-om. A SNSD u RS-u vlada punih 19 godina.

Na vrhu piramide je Milorad Dodik, apsolutni vladar politike i političkih procesa zadnje dvije decenije. I u situaciji kada su pravosudne institucije BiH donijele svoje odluke u vezi Dodika.

Kada je osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane obnašanja političke funkcije, Dodik kao izlaznu strategiju ponovo koristi narod. Sebe sakriva iza građana, šaljući poruke kako je sud presudio RS-u i srpskom narodu, a ne njemu.

Cilj je razvodniti priču i podići je na nivo koji će biti maglovit i nedokučiv za šire mase. I umjesto da PDP razbistri vodu koju Dodik muti i da prema građanima RS-a odgovorno postupi sa SDS-om i ostalom opozicijom, Stanivuković se odlučio za ulogu političkog mudraca bez pokrića.

Poručuje kako PDP neće učestvovati na prijevremenim izborima, a ukoliko i dođe to izbora predlaže da sve stranke iz RS-a nominuju jednog kandidata. Drugim riječima, uradio je ono što Dodiku najviše odgovara, a to je razvodnjavanje priče, kupovina vremena i zbunjivanje birača.

Sve ono što Stanivuković radi ide u prilog narativu da se radi o ubačenom političkom igraču u vrh opozicije, koji samo stvara privid opozicije, a suštinski radi za vlast. Mladom Stanivukoviću je možda obećana uloga nekog novog lidera Srba u RS-u, pa on intenzivno na jedno oko gleda prema zvaničnom Beogradu i iščekuje narednu.

Stanivuković sam nema snagu za preuzimanje kontrole i svih procesa koje drži na čelu PDP-a bez nesumnjive pomoći Beograda. A kako je uspio amortizirati nekada glasnog Branislava Borenovića i još uvijek nesumnjivo bijesnog i direktnog opozicionara Igora Crnadka je posebna tema.

No, jedno je jasno. Stanivuković se odlično kreće u drvenom kombinezonu koji mu je osmišljen i koji savršeno odgovara Dodiku.

Jer Stanivuković je opozicionar kakvog bi svaka vlast poželjela. Ljut i glasan, a jalov. Performer bez ikakve stvarne snage i volje da se promjene dogode.