Povratak Glavaša u BiH: Dvojno državljanstvo kao izlazna karta ratnih zločinaca i kriminalaca

Za razliku od Glavaša bivši izvršni potpredsjednik Građanskog nogometnog kluba Dinamo iz Zagreba Zdravko Mamić i njegov brat, Zoran Mamić, nakon bijega u BiH nisu odlužili ni dana zatvora.

Uoči izricanja presude oni su iskoristili dvojno državljanstvo i sklonili se u BiH od pravosuđa države u kojoj su osuđeni.

Hrvatska je službeno zatražila od vlasti u BiH izručenje Zdravka Mamića koji je pravosnažno osuđen na šest i pol godina zatvora za izvlačenje 15,3 miliona eura iz Dinama i oduzimanje imovine u iznosu 6,8 miliona eura, te izručenje Zorana Mamića koji je osuđen na četiri godine i osam mjeseci zatvora.

Bosanskohercegovačke vlasti 2018. godine su odbile zahtjev Hrvatske, a njih dvojica žive u Međugorju.

Bivši predsjednik HDZ-a BiH Ante Jelavić, kojeg je Sud BiH osudio 2005. godine na deset godina zatvora, iskoristio je dvojno državljanstvo i pobjegao u Hrvatsku, gdje se i danas nalazi.

Sutkinja Lejla Fazlagić koja je u BiH osumnjičena za sudjelovanje u kriminalnoj grupi povezanoj s protivzakonitom preprodajom nekretnina sklonila se od bh. pravosuđa u Hrvatsku, čije su je institucije odbile izručiti.

Utočište u Hrvatskoj pronašao je i bivši policajac Oliver Knezović, optužen za ubistvo navijača FK Sarajevo Vedrana Puljića. Knezović je nakon ovog događaja pobjegao iz BiH i nastanio se u Zagrebu, a suđenje mu je na splitskom sudu počelo u martu 2016. godine nakon što je predmet ustupljen hrvatskom pravosuđu te je podignuta optužnica. Hrvatsko pravosuđe ga je u konačnici oslobodilo optužbi za ubistvo Vedrana Puljića.

Optuženici za ratne zločine

Dominik Ilijašević zvani Como osuđen je u BiH na 15 godina zatvora zbog ratnih zločina nad bošnjačkim civilima u Varešu i Kiseljaku. On je 2013. godine pobjegao iz mostarskog zatvora. Iskoristio je pogodnosti, te je izašao na "godišnji odmor" i nije se više vratio. Regularno je prešao granicu i ušao u Hrvatsku.

Optuženik za ratne zločine pred bh. pravosuđem Ivan Ančić, nekadašnji upravnik logora Dretelj kod Čapljine, nedostupan je institucijama jer je hrvatski državljanin nastanjen u Splitu.

Osim njega, među optuženima za ratne zločine koji nisu dostupni bh. pravosuđu, su i Jakov Duvnjak, pripadnik HVO-a, optužen za ubistvo civila bošnjačke nacionalnosti 1993. godine, Zlatan Mijo Jelić, nekadašnji komandant vojne policije i predsjednik NK Široki Brijeg optužen za zločine protiv čovječnosti, Perica Kustura, pripadnik HVO-a, optužen za ubistvo i nanošenje tjelesnih povreda pripadnicima Armije RBiH u općini Gornji Vakuf. Oni se trenutno nalaze u Hrvatskoj čije državljanstvo posjeduju.

Nedeljko Matić također je u bijegu. Optužnicu protiv Matića Sud BiH potvrdio je 6. augusta 2015. godine. Tereti ga da je učestvovao u zločinima počinjenim u zatvoru VIZ u Ljubuškom 1993. i 1994. godine. Prema podacima Tužilaštva BiH, u objektu VIZ bilo je zatvoreno oko 200 osoba bošnjačke nacionalnosti, među kojima je bilo žena i djece, a koje su držane u nehumanim uvjetima, mučene, zlostavljane, premlaćivane i pljačkane.

Među onima koji su optuženi za ratne zločine u BiH, a koji su pobjegli u Hrvatsku, su i Nedeljko Matić, Marinko Marić, Željko Rodin, Vinko Papak, Željko Jukić, Pero Vincetić itd.

Ugovor između Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izručenju, potpisan u Zagrebu, 28. novembra 2012. godine, ne dopušta izručenje vlastitih državljanja zbog krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina.

Iz tog razloga su Državno odvjetništvo Hrvatske i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine potpisali Protokol o saradnji u gonjenju počinilaca krivičnih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida.

Kazne zatvora u krivično-pravnom sistemu BiH mogu se mijenjati za novac samo u slučaju kada se radi o kaznama do godine zatvora. Takva kazna košta 18.000 eura.