Mirjana Karanović: Ljudi ne treba da misle da su samo igračke u igri moćnika, iako se često tako čini
"Marlene Dietrich - 5 tačaka optužnice" dramska je predstava autora i reditelja Harisa Pašovića u produkciji Narodnog pozorišta Sarajevo i Mittelfest Cividale. Sarajevska premijera zakazana je za 6. septembar, a tim povodom je Mirjana Karanović govorila za Klix.ba - o predstavi, društveno odgovornoj umjetnosti, kao i drugim detaljima vezano za svoju karijeru.
Sam Pašović kazao je kako samo "diva može tumačiti divu", a Karanović na početku razgovora ističe da sebe ne vidi tako, ali da je uspjela pronaći u sebi ono zajedničko kako bi je što bolje predstavila.
"Bez obzira što me zovete divom ja sebe ne doživljavam tako. Za mene ta riječ je rezervisana za neke svjetski poznate osobe, a ovdje na našem domaćem tlu diva znači nekakva razmažena i vrlo ćudljiva poznata osoba tako da ja to nisam bila, ali razumijem zašto je on napravio takvo poređenje", navela je.
Ističe da njegovo poređenje dolazi jer i Karanović i Dietrich imaju "dug i plodonosan glumački život".
"Svaka u svojoj sredini napravile smo mnogo ne samo kao glumice već i kao osobe što je rijetko. Zato zapravo pored nekog uobičajenog istraživanja koje se radi uvijek kada se priprema neka uloga - da bih odigrala ovaj lik sam pored činjenica koje sam saznala o njoj zapravo nastojala da je što bolje razumijem da zapravo shvatim ko je ona iznutra i da se nekako povežem s njom kao osobom", objašnjava Mirjana.
Važno je da ima onih koji govore
Uzevši u obzir da je priča o Marlene Dietrich zapravo priča o odgovornosti umjetnika u teškom vremenu, Karanović pojašnjava zašto glumci nerijetko bivaju meta zbog kritikovanja vlasti i podizanja glasa.
"Ja mislim da je svaki čovjek odgovoran za svoju sudbinu i da u velikoj mjeri možete utjecati na to kakav život vodite. Ne bi trebalo da razmišlja da sve zavisi od drugih i da je on tu samo igračka u igri nekih moćnika iako se to često tako čini", započinje.
"Glumci su samo poznatiji od običnih ljudi koji također imaju svoje stavove i javno ih izražavaju, ali se na njih ne obraća toliko pažnja kao kada ih izrazi neka poznata osoba. Mislim da je to s glumcima tako jer imaju izražen osjećaj empatije i odgovornosti prema publici za koju igraju. Misle da nije dovoljno da budu samo na sceni, nego imaju potrebu da budu prisutni u životima ljudi i izvan scene", kazala je u nastavku.
Ukoliko jasno i glasno ne iskažu svoj stav, glumcima se često to spočitava - posebno vezano za aktuelne događaje, a Mirjana kao neko ko se u prošlosti nije libio govoriti kaže da nikada ne bi osuđivala nekoga ko ne želi da govori.
"Neka ne govori. Ja sam uvijek imala tu neku potrebu, danas je više nemam toliko. Ostarila sam, promijenila sam se, ali vidim da ima mnogo mladih koji nekako idu mojim stopama i to mi je drago. Važno je da ima onih govore", napominje.
Volim nagrade, ali znam i koja im je namjena
Karanović je proteklog mjeseca nagrađena priznanjem za životno djelo "Pavle Vuisić" na 58. Filmskim susretima u Nišu, a osvrnuvši se na ovu nagradu te brojne druge koje je osvojila u karijeri ističe da premda ih voli, zna i koja je njihova prava namjena.
"Ja sam nagrade dobijala od samog početka svoje karijere. Prvu nagradu sam dobila kad sam imala 15 godina i to je za mene bilo ogromno ohrabrenje jer sam zaista mislila da to što ja sanjam da budem glumica je jedan ludi san, kao i da nema mnogo šansi da ja budem glumica. Mislila sam da glumci žive život odvojen od običnih ljudi, a ja sam živjela vrlo obično. Poslije druge godine studija sam dobila tu veliku i važnu ulogu Petriju i dobila sam sve nagrade koje su se mogle dobiti u bivšoj Jugoslaviji, a za mene je to bio podsticaj", navodi.
Dodaje kako su nagrade za nju uvijek bile neki podsticaj: "Priznanja da znaju da sam se trudila i da je to kvalitetno. Vrlo brzo sam shvatila da nagrade jesu lijepe i 'ukusne', ali da to brzo prođe. Dođe nova uloga i onda ne vrijedi da se pozivate na neku nagradu kada morate sve ponovo napraviti da bude odlično. Volim nagrade, ali znam koja je njihova prava namjena".
Kako je protekle godine završila sa režiranjem svog drugog filma koji nosi naziv "Majka Mara" prokomentarisala je i kako se snašla u ovoj ulozi, uzevši u obzir da u filmu glumi, a pisala je i scenarij.
"Ja sam u jednom trenutku u svom životu pomislila da bih možda mogla da budem i reditelj i ta zastrašujuća misao me pratila. I odlučila sam da zakoračim u to pa ću vidjeti šta će biti. Taj prvi film je dosta dobro ispao, s drugim filmom sam imala dosta problema oko scenarija, nisam uspijevala da pronađem prave osobe s kojima bih to radila i dosta sam mijenjala. Tema je prilično komplikovana i zadirem u neku unutrašnjost ljudsku, žensku i dosta sam se bavila time. Sad sam se malo odmaknula od tog filma i trenutno je u fazi postprodukcije", kaže nam Mirjana.
Pozorište je brak, a film avantura sa strane
Kako uz film igra i u pozorištu Karanović nam je pojasnila ima li za nju razlike između ove dvije forme kroz vrlo zanimljivo poređenje, priznavši na kraju da su se kroz godine i različite angažmane izjednačili.
"Uvijek sam govorila da je za mene pozorište slično bračnoj vezi - nešto mnogo dugotrajnije temeljitije - nešto što zahtjeva ulaganje. Prolazi se kroz razne faze, sudaramo se, nalazimo najbolja rješenja. Neki put uspijemo - neki put ne. Ta veza bi najviše ličila na tu neku bračnu vezu, a da je film neka avantura sa strane. Brzo dođe i brzo ode i vrlo je uzbudljivo", pojašnjava.
Ipak, odnosi su se promijenili nakon što se počela baviti režijom: "Otkad sam počela režirati ne mogu tako da razmišljam jer se jednim filmom bavim nekoliko godina, bilo kroz scenarije, pripreme, finansiranje i mogla bih reći da sam sada bigamista i da imam dvije bračne veze".
Na kraju, komentarišući kako se osjeća u Sarajevu gdje će predstaviti lik Marlene Dietrich 6. septembra kazala je: "Meni je Sarajevo postalo kao neki moj grad. Jako se radujem novoj ulozi".
Napomenula je da će dok boravi u Sarajevu raditi i na novom filmu Dine Mustafića u kojem tumači manju ulogu.
