Mladi potreseni i sa suzama u očima nakon prikazivanja filma "Quo vadis, Aida" u Srebrenici
“Kroz glavu mi je prolazila jedna stvar, da li je moje izvini kao osobe koja ima identitet Srbina, jer je to ono što mi piše u rodnom listu, dovoljno? Pitao sam se da li će doći vrijeme da će ovaj film biti prikazan i na Palama i u Banjoj Luci, a da nam ne mora biti policija i incidenata. Kada ćemo shvatiti šta smo uradili, kada ćemo reći jedno izvini?“, opisuje za Radio Slobodna Evropa (RSE) svoje utiske Slađan Tomić, iz Istočnog Sarajeva.
Projekciju je, kaže, preplakao.
"Ne bih volio da se nakon ovog film počne javljati relativizacija i poređenje bilo je to, ali bilo je i ovo. Ovo je odvojen slučaj i strašno je što se desilo ovdje u Srebrenici", smatra on.
Mirnes Zahirović imao je deset godina kada je iz Potočara, 12. jula 1995. godine krenuo za Kladanj, bježeći pred snagama Vojske Republike Srpske (VRS) koje su dan ranije ušle u Srebrenicu.
"Mogu reći da film predstavlja historijsku važnost za istinu koja treba da se priča o onome što se desilo u Srebrenici, a to je da je Vojska Republike Srpske uz pomoć Srbije i politički i na sve druge načine, počinila genocid", govori Mirnes nakon projekcije.
Film “Quo Vadis, Aida?” govori o genocidu u Srebrenici, a glavna junakinja Aida radi kao prevoditeljica u tom gradu devedesetih godina, tada zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija (UN).
Odgovor mladih koji su prisustvovali projekciji iz svih krajeva Bosne i Hercegovine (BiH) i za rediteljicu je bio jako važan.
"Jako mi je bitno da su mladi prihvatili film kako sam željela, emotivno. Govorili su baš o onim stvarima, kojima sam posebnu pažnju posvetila. Vrlo sam dirnuta i sretna“, kazala je Žbanić.
Sa suzama u očima projekciju je napustila i sedamnaestogodišnja Maša Elezović iz Stoca.
"Mi smo mlađa generacija i nismo to doživjeli, ali mislim da je ovo prvi put da smo vidjeli i da osjetimo kroz šta se prošlo, i da nam pokaže da se mora stati ukraj ovome, jer se i dalje dešava i mržnja i bol i krv i znoj. Vrijeme je da se to prekine“, kaže Maša.
Projekciji su prisustvovali i mladi iz Srbije. Beograđanin Predrag Miloš, kaže da još sabira utiske.
"Film je bio potreban. Što se tiče znanja, kao takvog, ne mogu reći da ga je upotpunilo, ali što se tiče moći slike, jeste pomoglo da se ovo što se dogodilo shvati", ocjenjuje Miloš.
U publici je bila i holanđanka Priska van der Mullen.
"Ja sam plakala cijeli film“, priča Priska i dodaje: "Za mene je vrlo teško da vidim kakva je bila holandska vojska. Znam mnogo veterana i znam puno verzija jedne priče. Ovo je dobar film i mislim da je uspio da pokaže više strana – i bosansku, i holandsku, ali i dijelom srpsku".
